DBINDOŠ / KUĆA EKSTREMNOG MUZIČKOG KAZALIŠTA

Multimedijalni performans pod naslovom:
"21,65 metara Šahtofonije"

Šahtofonista – DB Indoš  / Šahtofonistica – Tanja Vrvilo
Mikrofonije – Hrvoje Nikšić-Nikša
Zvučne petlje – Ivan Marušić Klif
Funkcionar  Šahtofona – Vedran Hleb

Koncept

U performansu " 21,65 metara Šahtofonije“ susreću se tri izvedbe – kulturalna koja sadrži radove sa područja umjetnosti buke- Intonarumori futurističkog skladatelja buke Luigi Russola sa početka Prvog svjetskog rata i umjetnosti tišine Johna Cagea –eksperimentalnog skladatelja  nove glazbe poslije Drugog svjetskog rata,  tehnološka izvedba – izum oružarskog stroja, prvog  tenka čije su performance počivale na postolju traktora, i organizacijska koja je vezana uz ideju postojanja Imperija, njegovog organiziranja ljudske klaonice svjetskog rata u periodu od 1914. do 1918. godine. U prolazu kroz 21,65 metara Šahtofonije  proizvodimo situaciju rata i mira kroz  koncept stvaranja muzike koji se definira kao proizvodnja niza zvukova koji u konačnosti čine kompoziciju, su- postavljajući  buku industrijske revolucije koja svoju vrhunsku nasilnu primjenu ima u ratnim uvjetima, i tišinu čija se kompozicija  sastoji od zvukova okoline koje slušatelji čuju za vrijeme izvođenja šahtofonije u uvjetima mira. Šahtofon-kabina postaje opružni muzički stroj koji klizi po glatkom asfaltiranom teritoriju zahvaljujući šinama i metalnim kotačima u njegovom podnožju, njegova „muzička funkcija“ je da proizvodi tri vrste  zvukova unutar svojeg skučenog interijera.  Muzičku strukturu čine tri stavka, vremenski precizno određena štopericom, koja signalizira  tri puta vrijeme od 1,44 sekundi (3 x 7,21 metara) Prvi stavak je bučna  Šahtofonija- vibracije opruga u unutrašnjosti Šahtofon-kabine, drugi stavak je tiha šahtofonija- zvuk klizanja Šahtofona po šinama i svi drugi zatečeni zvukovi u okolišu, treći stavak čine reprodukcija  arhivskih zvukova Intonarumorija i njihova reinterpretacija na  duhovno recikliranom smeću. iz skladišta DB Indoša.

Uvod -  Palindrom  “ In girum imus nocte et consumimur igni “
Šest prolazaka  u trajanju od 4,33 minute ili 21,65 metara sadrže tri zvučne sekvence u trajanju od 1,44 minute ili 7,21 metara ( Svaki prolazak  naslovljen je imenom jednog od Intonarumorija)

1. Crepitatore
2. Ululatore
3. Gracidatore
4. Gorgogliatore
5. Ronzatore                                                                                                                                         
6. Arco Enarmonico

Sveukupno vrijeme trajanja  izvedbe  iznosi (6 x 4,33) -  26,38 minuta. Brzina kretanja Šahtofonske kabine za  prijeđeni put (s) od 21,65 metara. Šahtofonske kabine, (v) je 0,28549450548 km/h ( 0,0793040293 m/sek, 7,93040293 cm/sek, 4,758241758 m/min).

PRVI STAVAK – 7,21 metara (1,44 min)

O prirodi i porijeklu zvukova iz prvog stavka: Šahtofon je opružni muzički stroj čija je tajna u kolektivnom asemblažu vodoravno i okomito nategnutih opruga različitih dužina i debljina pričvršćenih za unutrašnjost šaht-konstrukcije za prijenos vibracija ruku i opruga. U unutrašnjosti  Šahtofona nalazi se njegovo akumulatorsko svjetlo i njegova nadzorna kamera za snimanje rada ruku i opruga, čija se slika projicira na vanjskoj plohi Šahtofona. Mehanička tijela ruku ulaze u prostor mehaničkih tijela opruga, križaju se i rastežu opruge, podlaktice, nadlaktice, šake i prsti u najvećoj blizini spirala u potrazi za prstohvatom fonije. Opruge prisiljavaju ruke na vibriranje, na zvučnost njihovih molekula, proizvodnju fonije rukama-oprugama.

DRUGI STAVAK - 7,21  metara (1,44 min)

O prirodi i porijeklu zvukova iz drugog stavka: 4'33 "(izgovara se" Četiri minute, trideset i tri sekunde "ili jednostavno" Četiri trideset i tri ", kompozicija koju čine  tri pokreta  sastavljena po konceptu  američkog  eksperimentalnog  skladatelja Johna Cagea. Kompozicija je bila prvi puta izvedena tijekom 1952, zamišljena za bilo koji instrument (ili kombinacije instrumenata), a upute izvođaću su bile da ne svira niti jedan instrument  tijekom cjelokupnog trajanja komada  kroz tri stavka (koji su, po prvoj  izvedbe bili podijeljeni u tridesetak sekundi pokreta za prve dvije minute, i dvadeset i tri sekunde za druge, i jednu minutu i četrdeset sekundi za treći stavak).Kompozicija  se sastoji od zvukova okoline koje slušatelji čuju dok se izvodi, obično se percipira kao "Četiri minute trideset tri sekunde tišine"

TREĆI STAVAK – 7,21 metara (1,44 min)

O prirodi i porijeklu zvukova iz trećeg stavka :Luigi Russolo- talijanski slikar i Futuristički skladatelj i autor manifesta „Umjetnost buke „ (1913). On se često smatra jednim od prvih eksperimentalnih glazbenih skladatelja buke, a. njegovi prvi nastupi glazbenih koncerata buke odvijali su se 1914, a onda opet nakon Prvog svjetskog rata, osobito u Parizu 1921. Luigi Russolo je jedan od prvih umjetnika buke. U njegovom  manifestu,1913 godine, L'Arte dei Rumori, preveden kao Umjetnost buke, izjavio je da je industrijska revolucija dala modernim ljudima puno veći kapacitet  da znaju cijeniti složenije zvukove. On je projektirao i izgradio niz  uređaje za stvaranje buke pod nazivom - Intonarumori . Russolo i Marinetti su izveli   prvi koncert Futurističke  glazbe, zajedno s intonarumorijima, u travnju 1914. god.u Milanu.

MANIFEST / DB INDOŠ / Kuća Ekstremnog  Muzičkog Kazališta

Postavlja se više vrsta pitanja koja zahtijevaju odgovor na naziv  DB Indoš/ Kuća ekstremnog muzičkog  kazališta, što je muzičko u ekstremnom kazalištu, što je kazališno u ekstremnoj muzici, što je DB Indoš u Kući  – pitanja su to o različitim pragovima postajanja u ekstremnom, muzičkom, kazališnom, kućnom. Sva  su to postajanja  uhvaćenih izvođača „na djelu“ proizvodnje  niza zvukova proizlazećih iz  „duhovno recikliranog smeća“, glasova koji uranjaju  u njihove šupljine, rupe, crne akustičke kutije, njihovih gesta ruku koje stupaju u dodir sa površinom zvuka, prebirući prstima inzistiraju da zvuk nastane struganjem, škripanjem , cviljenjem, udaranjem, vibracijom, rezonancijom, nadalje tu su prisutne geste potezanja i vučenja, vrtenja, otvaranja i zatvaranja, klizenja i guranja, kotrljanja, savijanja i stezanja, zavrtanja i odvrtanja. Od početka su tu preklapanja, ispreplitanja, instrumentalni nesklad, spojen sa drugim elementima - tekstom, slikom, plesom koji  danas daje sve veći značaj jednom novom pragu na kojeg stajemo, preko kojeg  prelazimo, prag je to jednog  protu-muzičkog sadržaja u odnosu uobičajeno shvaćenog muzičkog sadržaja proizvedenog  simfonijskim instrumentima. Instrumentarij  kojim ekstremno muzičko kazalište radi  su  stari glomazni hard disc, drobilica za orahe, šeljezno  rebrasto sušilo, ljevak špric kante, željezno violončelo, bravarski stol sa opružnim ladicama, magnetske pločice, Šahtofoni, a njihove simfonije su šahtofonije.