DB INDOŠ KUĆA EKSTREMNOG MUZIČKOG KAZALIŠTA |
DB INDOS HOUSE OF EXTREME MUSIC THEATRE

LUTKE 333
DB Indoš &Tanja Vrvilo

Izvode: DB Indoš, Tanja Vrvilo (šahtofonisti), Helge Hinteregger
(grlena glazba), Damir Prica Kafka (šahtofon, sax, električni klavir)

Šahtofonistica i šahtofonist: Ksenija Habek, Ivan Kosalec

Majstor tona: Jasmin Dasović
Majstor svjetla: Andrija Santro
Video projekcije, nadzorne kamere: Maxime Weinmann
Instalacija i partitura Lutke 333: DB Indoš
Majstor scene: Nebojša Jelačić Ćina


Lutke personificiraju tragičnu sudbinu čovjeka koji živi mimo svoje volje, odnosno sudbinu svih onih koji ne sudjeluju u stvaranju vlastite sudbine.

Ivan Martinac


Lutke izlaze iz tvornice. U jednoj tvornici u Vrapču proizvodile su se, na lokaciji današnjeg stambenog naselja, plastične lutke za izloge, a eksponirana traka Ivana Martinca registrirala je cjelokupni radni proces: ljudska lica i ruke proizvodne mašine i stvaranje lutaka, Martinčevih nezadovoljnika. Susreti namještenika i njihovih viših uzora odigravaju se na nevjerojatno prirodan način. Neprimjetni signali na svakom koraku pretjerano usmjeravaju čežnju. Njegov Scenarij za nerealizirani film, za Lutke realizirane nekoliko godina kasnije, 1987., naš je poziv na sudjelovanje u šahtofonskom animiranju partiture za 33 sudionika zvučne instalacije LUTKE 333.
Svi ste pozvani!

Prva kamera filmske povijesti nadzirala je u jednom kadru izlazak radnika braće Lumière iz tvornice, minutu kada su radnici ostavili rad i tvornicu za sobom. Filmsko stoljeće nije zabilježilo geste rada, poglede i riječi radnika u tvornicima, a prostor ispred tvornice prepustilo je nadzornim kamerama. Strukturalna šahtofonija LUTKE 333 trostrukim izvrtanjem konkretne poezije titlova trajno odgađa realizaciju Martinčeva Scenarija i izvornog trajanja filma od 13 minuta, 31 sekundi i 13 fotograma ili 333 kadra. Klizna instalacija raskrinkava lutke unutar 4 sekvence u pozama od tvornice, preko skladišta, transporta vlakovima i kamionima do tučnjave u gradskoj noći. Ljudi razbijaju izlog, prevrću lutke, zatim odlaze.

1. SEKVENCA: U jednoj tvornici u Vrapču proizvode se plastične lutke čovjekove veličine. Eksponirana traka registrira cjelokupni radni proces:
ljudska lica i ruke, proizvodne mašine i stvaranja lutaka. Unutar sekvence preko tri kraća kadra eksponiraju se titlovi:

DA LI OSJEĆATE BOL LUTAKA
KOJE NE ZNAJU
ZAŠTO POSTOJE

2. SEKVENCA: Golemo skladište prepuno nagih lutaka u najrazličitijim pozama. Pakiranje i transport. Vlakovi i kamioni odvoze ih u različitim pravcima. Eksponirani titlovi:

DA LI OSJEĆATE SUDBINU LUTAKA
URASLU U NJIHOVE UDOVE
PUNE TRAGIČNOG DOSTOJANSTVA

3. SEKVENCA: Aranžiranje izloga. Oblačenje lutaka. Eksponirani titlovi:

DA LI OSJEĆATE PATNJU TIH STVORENJA
SLIČNIH ČOVJEKU
BEZ UNUTRAŠNJE STRUKTURE

4. SEKVENCA: Grad u noći. Zelenkasto osvijetljeni izlozi. Rijetki automobili. Tučnjava. Ljudi razbijaju izlog, prevrću lutke, a zatim odlaze. Prevrnute lutke, oštećenih lica, nepromijenjenih izraza gledaju grad. Na početku sekvenca čuje se glas:

DA LI STE IKAD ČULI, U NOĆI, ŽALOSNI HOR
LUTAKA KOJE SVOJIM PLASTIČNIM ŠAKAMA
UDARAJU U ZIDOVE ŠARENIH TAMNICA?
Ivan Martinac

PARTITURA A
Veliki broj na početku reda - zvuk gonga - udarci drvenih čekića
Mali broj u trokutu - trajanje zvuka dugačke opruge
Crvena, žuta, zelena i plava boja trokuta - boja dugačke opruge
Crna boja opruge - sve opruge zajedno
Crni xxx - impro sve opruge
# broj # - broj trenja ritmiziranih opruga na kraju impra
Mali broj između trokuta - trajanje zvuka ritmičke opruge
Plava boja teksta - brzo glasno
Žuta boja teksta - brzo tiho
Crvena boja teksta - brzo glasno
Crna boja teksta - zajednička srednje brza srednje glasna
Crna točka - bez zvuka opruge ili bez glasa

PARTITURA B
Crvena slova - brzo glasno
Žuta slova - brzo tiho
Zelena slova - sporo tiho
Plava slova - brzo glasno
Crna slova - zajedničko srednje brzo srednje glasno
# broj # - broj udaraca okastim ključevima po gromobranu i oprugama
Crni xxx - impro trenje okastim ključevima po gromobranu i oprugama

PARTITURA C
Dijagram trokuta prema gore - brzi impro 4 opruge
Dijagram trokuta prema dolje - spori impro 4 opruge
Crvena slova - brzo glasno
Žuta slova - brzo tiho
Zelena slova - sporo tiho
Plava slova - brzo glasno sjeckavo
Crna slova - zajednički srednje glasno brzo
# broj # - broj njihanja šaht poklopaca

KRATKA PAUZA ZA PROVJETRAVANJE

Glavno sredstvo strojne obrade je bušena kartica s redovima brojki na kojoj se stavke važne za poslovanje prikazuju u brojevima. Svaka kartica buši se s pomoću kartičnog stroja te na njoj knjiženje ostaje zabilježeno u obliku perforacija. Gotove kartice šalju se u susjednu prostoriju na strojeve za sortiranje i tabeliranje. Ovi prvi sortiraju materijal prema raznim stavkama, a potonji ispisuju perforirane brojke u željeni tabelarni obrazac automatski dodajući nove redove. Muškarci barataju teškim grdosijama čija buka snažno nadglasava monotono tipkanje djevojaka koje buše
kartice. Putem voditelja ureda o radnom danu djevojaka za strojevima. On odgovara:
»Djevojke buše samo šest sati, a preostala dva sata rade kao činovnice. Tako sprečavamo preopterećenje. Rade u smjenama tako da svaka namještenica stigne obaviti svaki posao. Osim toga, iz higijenskih razloga s vremena na vrijeme imamo kratke pauze za provjetravanje.« Neobične li konstrukcije – nisu zaboravili čak ni sustav provjetravanja.

Kada je srednji sloj bio u boljem položaju, većina djevojaka što danas buše rupe vježbale su etide na kućnim klavirima. Glazba nije potpuno nestala ni iz procesa koji je Nacionalno vijeće za ekonomsku učinkovitost ovako definiralo: »Racionalizacija podrazumijeva primjenu svih sredstava što nam tehnika i plansko upravljanje nude u svrhu rentabilnosti te slijedom toga i veće proizvodnje dobara, njihovog pojeftinjenja i poboljšanja.« Ne, glazba nije potpuno nestala. Poznata mi je tvornica koja uzima na plaću djevojke odmah po izlasku iz škole te im daje osobnog učitelja za rad na pisaćem stroju. Mudri učitelj navija gramofon prema čijim zvucima učenice moraju tipkati. Puno se lakše maršira kada odzvanjaju veseli vojnički marševi. Brzina okretaja ploče postepeno se povećava, a djevojke, da to ni ne primijete, tipkaju sve brže. One kroz godine školovanja postaju brze tipkačice, glazba je iznjedrila jeftino plaćeno čudo.

DRAGE KOLEGICE I KOLEGE

Postoje brze i spore metode smanjenja broja zaposlenih. Pa i ako te sitne nijanse nemaju neku težinu u usporedbi s činjenicom otkaza, ne bi bilo primjereno zanemariti ih, iako je prema okružnici poslodavca uvijek riječ tek o nekolicini zaposlenika. U jednoj velikoj banci nedavno su većem broju djevojaka za strojevima uručena otkazna pisma čija je kratkoća bila obrnuto proporcionalna dužini njihova namještenja. Kada je riječ o djevojkama koje rade s karticama za bušenje, uglavnom se računa s »prirodnim odlaskom«, drugim riječima, čeka se da same napuste tvrtku kada osjete da se starost približava. Premda su otpuštene djevojke već bile prešle
tridesetu, nisu same odstupile. Jesu li se namjeravale trošiti bušenjem rupica sve dok im ne bude osigurana dodatna naknada? Bila im je ponuđena izdašna otpremnina, ali u toj dobi teško će opet naći posao. Jednoj od njih je dvadeset devet i osim otpremnine ima i majku nesposobnu za rad. No njihovoj nesreći kumuje često i njihova vlastita glupost. Budući da sasvim pristojno mogu živjeti s plaćom uvećanom za dodatak na uredski posao, ne zanima ih brak u kojemu bi se njihovo materijalno stanje pogoršalo. A kada poslije budu otpuštene, ne mogu naći ni novi posao ni muža. Ponekad se to događa kao na usporenoj snimci. Kako bi odgodila konačno otpuštanje,
jedna banka sve tehničke viškove raspoređuje u rezervni odjel gdje im neko vrijeme nastoji pronaći koristan posao. Ako su okolnosti povoljne, neki se čak iz skladišta vrate u banku. Sjećamo se spomenutih djevojaka koje su učile brzo tipkanje uz pomoć zvukova gramofona. Doveli su ih u rede i one su iz prve »pretipkale« sve svoje starije kolegice. Budući da im glazba nije bila upisana u tijelo, izgubile su dodatak koji se sada isplaćivao mladim djevojkama. A onda su izgubili strpljenje s njima pa su ih stavili na raspolaganje kadrovskoj službi koja ih je ponudila pisarnici čiji je nadzornik također radije uzeo vješte gramofonske djevojke. Tako su malo-pomalo starije završile na ulici.

Siegfried Kracauer

LUTKE 333 treći su dio naše šahtofonske trilogije nadahnute filmskim pjesništvom i knjigama umjetnika Ivana Martinca, koju čine F:I:L:M:S:K:A:T:E:K:A (prema filmografiji Filmska teka) i I:O: (prema motivima rekonstrukcije knjige snimanja Dreyerova filma Stradanje Ivane Orleanske).

Podrška i partneri: Zaklada Kultura nova, POGON - Zagrebački centar za nezavisnu
kulturu i mlade / POGONATOR 2021, Ministarstvo kulture RH, Ured za kulturu Grada Zagreba


DB Indoš The House of Extreme Music Theatre

DUMMIES 333

DB Indoš &Tanja Vrvilo


POGON JEDINSTVO (Pogonator 2021 u terminu od 30.06 do 13.07.)
Izvedbe 11.07. i 12.07. 2021.god

Performers: DB Indoš, Tanja Vrvilo (schachtophonists), Helge Hinteregger (throat music),
Damir Prica Kafka (prepared piano, sax)

Sound: Jasmin Dasović
Light: Andrija Santro
Video projections, surveillance cameras: Maxime Weinmann

Instalation and partiture Dummies 333: DB Indoš
Master of installation: Nebojša Jelačić Ćina

Dummies leaving the factory. In a factory in Vrapče, plastic dolls for shop windows were produced on the site of today's residential area and Ivan Martinac's exposed film registered the entire working process: human faces and hands of the production machine and the creation of showroom dummies, Martinac's malcontents. Encounters between employees and their superior models happen in the most marvellously natural way. What is more, at every step imperceptible signals give a direction to yearning. Martinac's A screenplay for an unrealized film, realized a few years later in 1987., is inspiring our invitation to engage in schachtophonic animation of a partiture
for 33 participants of a sound installation DUMMIES 333. Everyone is welcome!

The first camera in film history documented in one frame the workers leaving the Lumière brothers' factory, the minute the workers left their work and the factory behind. The film century rarely recorded the gestures, looks and words of the workers in the factories, and left the space in front of the factory to the surveillance cameras.

The structural schachtophonia DUMMIES 333 permanently delays the realization of Martinac's Screenplay for an unrealized film and the original duration of the film of 13 minutes, 31 seconds and 13 photograms or 333 frames by triple turn of the concrete poetry of the subtitles. The sliding installation exposes the dummies within 4 sequences in poses from the factory, through the warehouse, transportation by trains and trucks to a fight on a city night. People are breaking the shop window, turning over the dummies, then leave. Do you feel the pain of dummies who don’t know why they exist?

DUMMIES 333 are the third part of our schachtophone trilogy inspired by cinematic poetry and artist's books by Ivan Martinac, with F: I: L: M: S: K: A: T: E: K: A (in reference to Martinac's Film notebook / Filmska teka) and I: O (according to the motives of his reconstruction of storyboard by C.T. Dreyer's La Passion de Jeanne d'Arc).