DB INDOŠ, TANJA VRVILO
Anti Edip: Anarhizam i shizofrenija
Opružni muzički stroj
Anti Edip proizvodi nekoliko režima razdvajanja i povezivanja –
dijagramska
(od linije bijega do apartheid zida i probijenog zida),
shizofonična (progonjenost izvanjskog zvuka
od drugog izvora iz
slušalica), teritorijalna (dijagonalne okupacije i dekolonizacije
zemlje i scene), transtekstualna (pseudoprevođenjem izvornog teksta
u slušalicama simultanim izvođenjem drugog teksta uživo),
transvizualna (montaža hibridnog filmskog krajolika svijeta u ratu i
svijeta u solidarnosti), anakronijska (deteritorializacijama Anti
Edipa od okupirane Zapadne obale do slobodnog teritorija anarhije,
putovanjem biciklom od Graca do kratkog ljeta u Kataloniji),
metamobilna (lažna kretanja unutar ograničavajućih prostora kao
glatkih prostora slobode).
Anti
Edip klizno i opružno povezuje više vrsta postajanja:
anarhiste-sindikaliste Durrutija, antiratne dobrovoljke Weil,
filozofa žudnje Deleuzea i Guattarija, antikolonijalnog pjesnika
Lintona Kwesija Johnsona, anarho-arhitekte Weizmana, anarhista protiv
zida, egzilanta-bicikliste Martina Plajha; konstruiraju se odnosi
dehijerarhizacije zvučnih prostora proizvedenih u unutrašnjosti
muzičkog i filmskog stroja te njihovim izvanjskim senzorima.
Raznorodne politike doživljaja – poetsko-filozofske,
pseudodokumentarne, tjelesne, muzičke, medijacijske – akronijski
konstruiraju insurekciju protiv sile koja pretvara čovjeka u stvar,
slobodu u prisilu, ideju solidarnosti u ideju neprijatelja, a
anarhiju pretvara u shizofoniju.
Produkcija : DB Indoš
/ Kuća ekstremnog muzičkog kazališta
Postprodukcija
– Teatar ITD, Kultura promjene SC, N.O. JAZZ festival
Autori: DB Indoš,
Tanja Vrvilo
Izvode: Damir Bartol
Indoš, Tanja Vrvilo, Antizborski kolektiv: Nikolina Majdak, Adriana
Josipović, Darko Jeftić, Kate Marušić, Mirta Jurilj (violončelo)
Arkestar ritmičke
psihodelije: Nino Prišuta, Miro Manojlović, Miroslav Piškulić,
Nenad Borović
Agit filmovi: Miro
Manojlović
Fotografije: Ratko
Mavar, Damir Žižić
Video: Lovro Čepelak,
Velimir Rodić, Željka Kovačević
Suradnica na projektu:
Ivana Sansević
Izvori
: H. M. Enzenberger: Kratko ljeto
anarhije, G. Deleuze/F. Guattari:
Anti-Edip Kapitalizam i shizofrenija,
A Thousand Plateaus,
G. Deleuze/C. Parnet: L'Abécédaire,
Ž kao žudnja, Simone Weil: Bilješke
ratnog dobrovoljca, Ilijad
or Poem of force, Pisma iz španjolskog
građanskog rata, Španija 1936.-1939.
Zbornik sjećanja jugoslavenskih dobrovoljaca u španskom ratu,
Homer: Ilijada,
Eyal Weizman: Hollow Land,
Kodwo Eshun: More Brilliant then the
Sun, Linton Kwesi Johnson: Selected
Poems, R.W.Fassbinder: Anarhija
u Bavarskoj, Carole Roussopoulos,
Valerie Solanas: SCUM Manifest,
Sofoklo, P.P. Pasolini: Kralj Edip,
Jean Rouch: Ludi gospodari,
Rudi Dutschke: Bibliographie des
revolutionaren Sozialismus.
Predstava je
sufinancirana sredstvima Gradskog ureda za kulturu – Grad Zagreb i
Ministarstva kulture RH
ANTI EDIP photos
TEKSTOVI
Apartheid
zid
Ako su
krtice životinje u zatvorima,
društva
kontrole imaju svoje zmije.
Prešli
smo s jedne životinje na drugu.
Spirale
zmije zapletenije su od rupa krtica.
13:50
Kamionet s maslinarima iz okolice grada Tulkarema
približava
se južnom prolazu.
Nadzorna
kamera na zidu snima dolazak na južnu kontrolnu točku.
14:44
Kamionet dolazi do kontrolne točke. Maslenici su u Beit Lidu.
Ali,
maslinari ne mogu proći. Vozač nagovora vojnike da ih puste.
Jarak 1:80
širok 2:40 dubok onemogućuje prolaske vozila.
14:50
Autobus dolazi do kontrolne točke. Provjera dokumenata. Pet žena s
djecom iz Nablusa moraju napustiti autobus.
Klupka
namotane bodljikave žice 1:80 visoke protežu se duž zida.
14:59 Žene
i djeca ulaze u taksi i vraćaju se na zapad. Kamionet još pokušava
proći.
Maslinari
stoje naokolo, vozač ide od vojnika do vojnika tražeći pomoć.
Provodnik
s elektronskim senzorima registrira svaki pokušaj prelaska preko
betonskog zida.
15:10 Svim
strancima od 16 do 30 godina koji žive u Tulkaremu, Nablusu, Jeninu
i okolici zabranjen je prolaz prema jugu.
Zemljana
cesta za vojne patrole, pločnik za graničnu policiju.
15:37
Kamionet s maslinarima okreće prema zapadu.
Fini
pijesak za otiske stopala.
Zamislite
grad u kojem svatko može izaći iz stana, ulice, kvarta,
koristeći
svoju dividualnu karticu koja otvara ovu ili onu barijeru.
Kartica
može biti odbijena određenog dana ili određenih sati.
To ne
ovisi o barijeri, nego o automatu koji kontrolira da su svi na
dopuštenom mjestu
i utječu
na opću modulaciju.
Sedam
Durrutijevih smrti / Five Nights of Bleeding
Iz nekog
razloga ili zbog pogreške naručena su dva orkestra za istu pjesmu.
Jedan
svira tiho, a drugi glasno.
Ne
uspjevaju držati isti ritam. Još jednom su zasvirali ispočetka,
pa još
nekoliko puta, a onda odustali od svih pokušaja međusobnog
usklađivanja.
Na sve
strane vide se podignute šake.
Konačno
je glazba zanijemila, šake su se spustile i čuje se samo žagor
gomile
u čijoj
je sredini Durruti.
Uz
anarhističke zastave vijore se boje svih antifašističkih grupa.
Automobili
traže izlaz vozeći unatrag. Gomila se ne miče s mjesta, zauzeli su
cijelo groblje.
Pada noć.
Durruti će biti pokopan sljedećeg dana.
1
Anarhija
anarhija Ispod staklenog okna lice zamotano u bijeli šal
Na
mrtvačkim kolima zastava
crveno crna
Durutti
vas poziva da uđete
Durutti
vas poziva da dođete
Svojom
smrću postaje
legenda
Njegov
sprovod postaje demonstracija
A smrt
izdaja
Još
uvijek podignute šake
Kratko
ljeto anarhije
2
Preko puta
Sveučilišna klinika
Zgrada sa
sedam katova
Neprijatelj
je zaposjeo gornje
a naši
donje katove
Kad je
neprijatelj na kilometar daljine vidio
automobil
kako se zaustavlja
pričekao
je dok putnici nisu izašli
i ispucao
salvu koja ga je smrtno ranila
Još
uvijek podignute šake
Kratko
ljeto anarhije
3
Durrutijev
vozač mi je pričao
Nakon
ručka smo se odvezli na frontu
Došli smo
do križanja
u susret
grupi boraca
Izašao je
i zapovijedio da se vrate
Crvenkasta
klinika bila je preko puta nas
Čuli smo
metke kako zvižde kad je pao
Polegli
smo ga na stražnje sjedalo, bio je pogođen u grudi
Vozio sam
do lazareta ostatak znaš
Još
uvijek podignute šake
Kratko
ljeto anarhije
4
Kako je
umro
Kako se to
dogodilo
Uvjerena
sam da je bio atentat
Policajac
ga je ustrijelio s prozora veće visine
Ali ako
ne, tko ga je ubio
Jedan od
onih koji su stajali uz njega
Bio je to
čin osvete
Godinu
nakon
smrti
Otvorena
je izložba
Tamo je
bila košulja koju je nosio na dan svoje smrti
Ležala je
u staklenoj vitrini
Rupa rupa
baruta
5
Naranjero
je strašna puška
narančino drvo
Popodne
devetnaestog došao je glasnik s fronta Klinika. Crvena klinika.
Pala je u ruke neprijatelja.
Stali smo.
Naprijed
za volanom vozač Julio, pokraj njega Durruti
Uzeo je
svoju zbrojovku naranjero
Otvorio
vrata, s naranjerom lupio u podnožje auta Metak ga je pogodio u
grudi pravo propucavanje
narančino drvo
Nitko nije
želio reći istinu
Još
uvijek podignute šake
Kratko
ljeto anarhije
6
Nakon
debakla anarhista na brijegu Garabitas
Durruti je
pao na fronti
Ustrijeljen
s leđa
Smatralo
se da su ga ubili
Durrutijevi prijatelji
ili komunisti
ili
zalutali metak iz Francovih rovova
Da imala
sam sumnji
njegovi prijatelji
konačno su rekli
da je to bila nesreća
To su bili
njegovi suborci zašto bi lagali
Još
uvijek podignute šake
Kratko
ljeto anarhije
Zašto
ne potražimo lubenice / Want fi Goh Rave
Utorak,
osamnaestog kolovoza.
Ustajanje
u pola 3 ujutro. Moj ruksak je već spreman.
Strah zbog
naočala. Podjela tereta za nošenje:
za mene
karte i kuhinjsko posuđe.
Nijemi
marš. Prebacujemo se preko rijeke u dva puta.
Čekanje.
Nijemac će nam skuhati juhu.
Ostajem i
pazim na juhu.
Za to
vrijeme drugi prilaze kući. Tamo nalaze jednu obitelj.
Sedamnaestogodišnji
sin - lijep!
Naredba:
svi natrag, povesti i obitelj seljaka.
Nijemac
kojega smo pretvorili u kuhara psuje:
nema soli,
nema ulja, nema povrća.
Drugovi se
vraćaju. Seljak i njegov sin.
Fontana
pozdravlja uzdignutom rukom, gleda mladića.
Otpozdravljaju,
mladić uzvraća pozdrav jer mu ništa drugo ne preostaje.
Okrutne
prisile.
Ponedjeljak
Sedamnaestog
kolovoza
Prijepodne
autom
Mladi
vozač ima svoju dragu kraj sebe
Naredba:
Svi u
kukuruzno polje
Bježimo u
zaklon
Bacam se u
blato
Daju mi
pušku
Kratku
karabinku
Pucam
prema gore
Odmor
Dalje kroz
šikaru
Vrućina
malo straha
Zašto ne
potražimo lubenice
Ponedjeljak
Sedamnaestog
kolovoza
Prijepodne
autom
Mladi
vozač ima svoju dragu kraj sebe
Potraga:
Brzo preko
rijeke
Jedan leš
plav natečen
Zapaljen,
drugi traže dalje
A što,
radi se o tom da se spale
Tri
neprijateljska leša
Odmor
Dalje kroz
šikaru
Vrućina
malo straha
Zašto ne
potražimo lubenice
Ponedjeljak
Sedamnaestog
kolovoza
Prijepodne
autom
Mladi
vozač ima svoju dragu kraj sebe
Čekanje:
Zamorna
napetost
Spavamo na
slami
Čizme u
kutu dobar strop
Vičemo na
sanitarca
Želi
ugasiti svjetlo
Prvi put
sam osjetila strah
Odmor
Dalje kroz
šikaru
Vrućina
malo straha
Zašto ne
potražimo lubenice
Pogled kroz zid /
Martin Plajh biciklom do Lyona
U
Gracu gdje
sam živio kao emigrant dogovorio sam se s jednim Austrijancem da
zajedno krenemo u Španjolsku. Odlučili smo da idemo biciklima i da
se 23. kolovoza 1937. nađemo na dogovorenom mjestu. Nisam ga zatekao
tamo gdje smo se dogovorili i odlučio sam da sam produžim biciklom.
Putovao
sam preko Leobena
do Kalvanga,
gdje sam prenoćio u sjeniku jednog seljaka. Nastavio sam dalje,
biciklom, preko Rotemana
i Pongaua,
(kod Salcburga),
a noćio u sjenicima usputnih sela. Četvrtog dana stigao sam do
Johberga
(Tirol). Petog dana stigao sam do Insbruka.
Svaki dan je padala kiša. Bio sam mokar. Konačno sam stigao na
graničnu postaju Šlakhof na
rijeci Inu. Odlučio sam da pričekam dok se ne smrkne, pa da
prijeđem potok s biciklom na ramenu. Skinuo sam cipele, svukao hlače
i krenuo prema potoku. Međutim, bio je previše brz i dubok, pa sam
morao odustati. Brzo sam stavio bicikl na rame, prešao mostić, a
zatim se uputio prema putu do Martinsbruka
gdje se nalazila švicarska granična kontrola.
Nešto nas
još uvijek muči: Edipova priča.
Prvi je
dio vladarski, despotski, paranoidan, božanski.
A drugi je
dio lutanje, Edipova linija bijega,
uzmak od
vlastitog lica i lica boga.
Uz granice
koje treba ili ne smije prijeći, uz hibris,
postoji
tajna granica.
Prelaženje
čuva tajnu.
Opažanje
tajne i samo je tajna:
nadzor
nije manje tajnovit od onoga što otkriva.
Uvijek
postoji bolje opažanje od našeg,
opažanje
onoga što je u našoj kutiji.
Tajno
društvo naređuje svojim članovima
da u
društvu plivaju kao riba u vodi,
ali i
društvo mora biti kao voda između riba.
Njegovo
ime je Atheos,
on luta i
preživljava na pozitivnoj crti odvajanja.
Ishod više
nije ubojstvo ili iznenadna smrt
nego
postojanje pod privremenom, bezgraničnom
odgodom.
Kad
sam stigao u selo iz jedne kuće izašao je čovjek u uniformi.
Pogledao me je, ali mi ništa nije rekao – vjerojatno je bio
poštar. Sjeo sam na bicikl i odjurio najvećom mogućom brzinom. Na
kraju sela nalazilo se raskršće s putokazima. Lijevi put vodio je
za St. Moric,
a desni preko Fiela
za Davos. Odlučio sam da krenem za Davos. Pošto sam propješačio
oko 17 km uzbrdo, stigao sam u sedam sati ujutro na vrh Fiela
(2883 m). Na kraju sam mislio da ću poslije ovolikog napornog
pješačenja i umora malo predahnuti vozeći se biciklom nizbrdo.
Međutim, ubrzo sam morao opet pješačiti jer su mi kočnice na
biciklu otkazale. U jednom selu uzeo sam za tri franka litru toplog
mlijeka i malo kruha, a zatim se povukao na jedan proplanak, malo
dalje od puta, legao i ubrzo zaspao. Probudio sam se tek predveče i
odmah sjeo na bicikl. Oko tri poslije podne stigao sam u predgrađe
Ciriha i
tu sam prvi puta ugledao policajca. Bila je subota. Sutradan bila je
nedjelja, pa sam se odmah uputio preko Baden-Briga
prema Bazelu.
U
Bazel sam
stigao oko 10 ujutro i pronašao sindikat. Predložili su mi da
krenem prema Juri, odakle ću možda lakše prijeći u Francusku.
Pričekao sam da se smrači, a zatim sam bicikl stavio na rame i
pošao. Tako sam stigao do jednog proplanka s graničnim kamenom.
Brzo sam se udaljio da me ne bi uhvatila pogranična kontrola. Prije
ulaska u Bezanson,
obrijao sam se, umio i očistio odijelo u nekom potoku. Prenoćio sam
u jednom stogu slame. Tu sam bolje spavao nego da sam u najboljem
hotelu.
Prema članku X,
Palestinci koji dolaze na granični prijelaz
ne mogu vidjeti
izraelsko osiguranje,
vide samo palestinskog
policajca i podignutu palestinsku zastavu.
Kontrola se nalazi
ispred zrcala sa zatamnjenim staklima
nasuprot sobi za prolaz
putnika.
U kasno poslijepodne,
kada zrake sunca padaju na vanjski prozor kontrolne sobe koja gleda
na zapad, svjetlosni snop između sobe i zamračene prostorije za
putnike gotovo je izjednačio jačinu rasvjete, tako da je zatamnjeno
zrcalo postalo dovoljno prozirno, omogućujući da se izvana naziru
obrisi izraelskih agenata sigurnosti,
a
s njima i cjelokupna lakrdija ove zamjenske suverenosti.
Sutradan
ujutro sam stigao u predgrađe Liona.
Kod jednog radnika sam se interesirao gdje je burza rada. Upitao me
je kakva je situacija u Austriji, na što sam mu odgovorio da tamo
sada vlada klero-fašizam. Zavrtio je glavom i dao mi adresu neke
ulice čije sam ime zaboravio. Ostavio sam bicikl u dvorištu, popeo
se na prvi kat, gdje su me svi prisutni pozdravili sa "bon
žur kamarad". Treći dan rekli su
nam da se pripremimo za odlazak. Vozili smo se do nekog vinograda
ispod Pirineja i tu izašli iz autobusa. Svatko je dobio po par
španjolskih espadrila radi lakšeg i nečujnijeg kretanja. Kada smo
stigli na posljednju uzvišicu, vodiči su nas upozorili na apsolutnu
tišinu, jer je ispod nas potok koji predstavlja granicu između
Francuske i Španjolske. U Figeras
smo stigli 7. rujna 1937. oko četiri popodne.
Ovo ono / Time Come
Junak
Ilijade je Sila.
Ona koju
nameće čovjek, ona koju podnosi čovjek,
koja briše
ljudsko tijelo.
Duh
oslijepljen težinom sile koju je mislio podnijeti.
Onaj X što
pretvara svakog u stvar.
Pretvara
čovjeka u leš.
Netko je
ovdje bio, a sljedeće minute ovdje nema nikoga.
Junak
postaje stvar koju vuku kola u prašini.
SVUDA
NAOKOLO NJEGOVA JE
CRNA KOSA
BILA RASUTA,
U PRAŠINI
NJEGOVA GLAVA LEŽI
Vidimo je
u njezinom najstrašnijem obliku - onom koji ubija.
Koliko
više iznenađuje sila koja ne ubija ili koja još nije ubila.
Sigurno će
ubiti, možda će ubiti, a možda samo lebdi iznad glave koju može
ubiti
u bilo
kojem trenutku, što znači u svakom.
Pretvara
čovjeka u kamen.
NIŠTA NE
VRIJEDI MOJ ŽIVOT, NITI OVO SVE
NIŠTA NE
VRIJEDI MOJ ŽIVOT, NITI OVO SVE
ČOVJEK
MOŽE ULOVITI VOLA I ŽRTVENO JANJE
ALI KADA
UMRE, NJEGOVA SE DUŠA ULOVITI NE MOŽE
Ovo ono
Ovo ono
Ovdje! Ondje! Ovdje!
Gdje je neprijatelj?
Na
rubu vidnog polja,
Mrlja na prozoru
Sjena iza barikada
Ovo ono
Ovo ono
Ovdje! Ondje! Ovdje!
Stas visok
Kosa kestenjasta
Lice duguljasto
Oči plavosive
Nos usta pravilna
Osobeni znaci nema
sposobnost sposoban
Ovdje! Ondje! Ovdje!
Ovo ono
Ovo ono
Silueta
u jarku iza tebe
Ja što stojim ispred
tebe
Ovdje!
Jedan poginuli
To je sve
Zanimanje tvornički
radnik
To je sve
Odan i povjerljiv
To je sve
Vladanja dobrog
To je sve
Rod pješadija
To je sve
Broj vojne evidencije
21102
I to je sve
Ostavština stara kožna
jakna,
Khaki hlače cipele s
rupama
Dva pištolja dalekozor
Sunčane naočale
Ondje!
Jedan poginuli
To je sve
Zvukovi
u jarku / Sonny's Lettah
Što bi to
moglo značiti kada sanjamo kosturnicu?
Gdje je tu
mjesto žudnji?
Kamo to
smjera moja žudnja,
provlačeći
se hrpom kostiju?
Povinuje
li se moja žudnja za čoporom?
Kakav je
moj položaj u odnosu na čopor?
Jesam li
dio čopora, jesam li izvan njega,
ili u
njegovu središtu?
Sastavljanje
rasporeda, konstruiranje odnosa,
sve to
oblikuje žudnju.
To je Anti
Edip.
Internacionalna
brigada
22.
listopada
Španjolska
sjevero istok
Aragon
Draga
mama,
Jesi li
dobro?
Za dan dva
Opet ću
ti pisati,
Još sam
tjelesno i mentalno dobro
Mama,
Najvažnije
je s ratnim zvukovima
Da ne
brineš o metku koji čuješ
Metak
putuje brže od zvuka
I daleko
je kad ga čuješ
Mama,
Drugovi
govore o zvukovima
Metak u
blizini
Više
cvili nego fijuče
A u
daljini više fijuče
Zaronio
bih licem u jarak
Kada bi
fijuknulo, fućnulo, zujalo
Ne možeš
zaroniti prvi prasak
Rikošet
prozuji
Kad pogodi
zemlju,
Stijenu
ili drugo
Odbije se
i možeš
Izbjeći
ostatak
Isto je s
artiljerijom
Minobacačima
i teškim stvarima
Minobacači
kao debele konzerve
Cijev
usmjerena ravno gore
I mina se
diže u zrak
Gledaš
ide li na tvoju lijevu
Ili na
desnu stranu,
Ali ako
ide direktno
Ostaje ti
samo nada
Mina dugo
zviždi
To
povećava agoniju
Mama,
Metak
putuje brže od zvuka
Mama,
Metak je
daleko kad ga čuješ
Između
naših njihovih linija
Između
dva kotača
Minobacači
protiv jurišnika
Kad čujem
zvižduk
Bacam se
da izbjegnem
Komadiće
mine ili zvončića
Kad je
zvižduk iza mene
Znam da
sam siguran
Mama,
Metak
putuje daleko od zvuka
Daleko je
kad ga čuješ
Kad čujem
zvižduk,
Zvuk je
bio najviši
Odzviždao
je od mene
Kad se
zvižduk približi
Kad stane
iznad glave
Čekanje
je najteže
Čekanje
da zamukne
A postaje
sve glasniji
I prasak
I blato
Mama,
Kao što
ovdje govore
Ne čuješ
golaća koji ti ukliže
Tako
izgleda obrazovanje
desetog
dana u jarku
Mama,
Šest
mjeseci
Od mog
odlaska
Pet u
Španjolskoj
Budi
hrabra
Dok se ne
javim
Hasta
La vista
Jack
Hodanje kroz zidove
Nikada
nismo napustili zgrade i napredovali smo isključivo među njihovim
stanovima.
Izbušili
smo nekoliko desetaka ruta od vanjskog dijela grada do njegovog
središta.
Svi smo
bili, nas dvanestero, u njihovim domovima, nitko nije bio na cesti,
nismo se
izlagali riziku.
Imali smo
naše sjedište i spavaonice u tim zgradama,
čak smo
vozilo skrivali u izdubljenim prostorima u kućama.
Proučavali
smo zračne fotografije da pronađemo zid koji je povezivao kuću
u kojoj
smo bili s kućom na njezinom jugu.
Uzela sam
čekić i počela raditi, ali zid se nije razbio,
prvi put
smo se suočili sa zidom izgrađenim od betona, a ne od cigli,
morali smo
koristiti eksploziv.
Detonirali
smo barem četiri bloka za rušenje
dok rupa
nije postala dovoljeno velika da možemo proći.
Sprejom
smo napisali:
ULAZ,
IZLAZ, NE ULAZI, PUT PREMA, PUT OD, JUG,
kako bismo
regulirali prolaske i pronašli put natrag kroz labirint
koji smo
izbušili unutar grada.
Više od
polovice zgrada u Nablusu imale su rute, od jedne do dvanaest rupa
u
zidovima, podovima, stropovima, koje su stvarale neke ukrštene rute,
kaotičan
manevar bez jasnog smjera.
Zamislite,
sjedim u svojoj dnevnoj sobi, koju dobro poznajem:
to je soba
u kojoj svaki dan sviram violončelo.
I
iznenada, u zaglušujućoj buci nestane zid, soba se ispuni prašinom
i krhotinama,
a kroz zid
nahrupi jedan vojnik iza drugoga, urlajući naredbe.
Ne znaš
jesu li tu zbog tebe, jesu li došli da ti zauzmu dom
ili tvoja
kuća samo leži na njihovom putu prema negdje drugdje.
Možete li
zamisliti stravu kada četiri, šest, osam, dvanaest vojnika,
lica
obojanih u crno, s puškama usmjerenim posvuda,
antenama
koje vire iz njihovih ruksaka, zbog kojih izgledaju kao divovske
vanzemaljke
bube, probiju svoj put kroz zid?
Pokazuje
prema zidu koji prekriva polica s knjigama:
A ovdje su
otišli. Raznijeli su zid i prešli u susjedovu kuću.
Što se događa sa Solidariosima / Mi Revalueshanary Fren
Svi smo
silno umorni, bio je to vrlo naporan dan.
Htjela bih
sada sažeti donesene zaključke.
Predmet
novac: ukida se
Predmet
brak: ukida se.
Sve je
slobodno.
Predmet
sustav zatvora i kaznionica: ukida se
“Das
Elend der Philosophie”, um das noch hinzuzufügen, expliziert in
der auseinandersetzung mit Proudhons “Philosophie des Elends” die
materialistisch gewendete Dialektik im Gegensatz zur idealistischen
Kategoriendialektik Proudhons.
Die
literaturgeschichtliche Darstellung der Probleme der Nationalökonomie
von ihrer “klassischen” Begründung an, zeight sich als
Problemgeschichte der antagonistischen Gesellschaft.
Život u
ovom društvu je potpuna dosada. Ni jedan se aspekt tog društva ne
tiče žena. Muškarac je odgovoran za novac, brak i prostituciju,
za rad i za automatiziranje društva. Nema ljudskog razloga za novac
i rad. Ženama u građanskom duhu, odgovornim ženama, pustolovnim
ženama, ne preostaje nego zbaciti vladu, eliminirati monetarni
sustav, uspostaviti potpunu automatičnost.
Svaki
čovjek ima mogućnost slobodnog izlaska iz SABA-a ili ulaska u SAB.
Sveučilišta
su dostupna svakome.
Bolnice su
dostupne svakome.
Svi
zakoni, odredbe i naredbe se ukidaju.
Ohne der
ketzerischen These von Korsch aus dem Jahre 1950, daß Marx “heute
nur einer unter vielen Vorläufern, Begründern und Weiterentwicklern
der sozialistischen Bewegung der Arbeiterklasse ist”, vollständig
zuzustummen, scheint uns Korsch darin ganz recht zu haben, daß die
historischen Alternativen und “Weiterentwicklungen” der Marxschen
Formung des Sozialismus, also die Beiträge der utopischen
Sozialisten, die von Proudhon, Blanqui, Bakunin, den deutschen
Revisionsiten, französischen Syndikalisten und den russischen
Bolschewisten…
An den die
I. Internationale sprengenden Auseinandersetzungen zwischen Marx und
Bakunin werden wir das später verdeutlichen.
Čitaj
dalje.
Ubojstvo i
posebno definirana kontrarevolucija
kažnjavaju
se izgonom u Saveznu Republiku Njemačku.
Ukida se
institucija crkve.
Svi
"hramovi" koji se nalaze na području SAB-a proglašavaju
se muzejima.
Odgovoran
je za rat. Dokazivanje muževnosti vrijedi bezbroj života,
uključujući i njegov vlastiti. Kako njegov vlastiti život ne
vrijedi ništa, draže mu je nestati u eksploziji i slavi,
nego se
povlačiti uokolo još pedesetak godina.
Stvaraju
se odbori za osvještavanje.
Ne
zaljubljujte se u vlast!
Da, anarhisti su uvijek rado govorili o slobodnoj ljubavi. Ali oni su
ipak bili Španjolci
i smiješno je kad Španjolci govore nešto takvo. To im je bilo samo
iz knjiga.
Španjolci se nikada nisu slagali s oslobođenjem žena. Nimalo.
Znam ih napamet.
Jedan stariji drug mi je jednom prilikom rekao:
“To je sve lijepo i dobro s tom vašom teorijom, ali anarhija je
jedna stvar,
a obitelj druga, to je tako i to će tako i ostati.”
Oko pojasa sam imao pregaču, prao sam suđe i pripremao večeru.
Prijatelj koji je došao pokušao se našaliti:
“Hej Durruti, čuj, to što radiš je ženski posao.”
Rekao sam mu: “Neka ti to bude primjer. Ako misliš da pravi
anarhist mora cijelo vrijeme sjediti u krčmi ili u kavani dok mu
žena radi, onda još uvijek nisi baš ništa shvatio.”
S Buenaventurom sam ipak imala sreće.
On nije bio tako zaostao kao drugi. Ali on je ipak znao s kim ima
posla!
Što se događa sa Solidariosima?
Bilo ih je dvanaest:
Nedjelja šesnaestog kolovoza
Durutti: radnik sam kao i vi
kad ovo završi radit ću u tvornici
Ima li mržnje protiv bogatih?
Još više među siromašnima
Neće to biti loše za zajednički posao?
Više neće biti nejednakosti
Ramona
Tkalja
Euzebio
Kovinotokar
Julija
Kuharica
Migel
Lučki radnik
Marija
Modistica
Solidariosi
Anarhisti
To je bilo doba samoobrane
Od bijelog terora:
Jedan: hoće li svi jednako raditi?
Tko ne bude radio, morat će se prisiliti
Tko ne radi ne dobiva za jelo
Drugi: kako su ranije živjeli?
Danju i noću rad, loša hrana
Djeca rade kao nadničari bosa
Jedna mala četrnaest godina
Dvije godine radi kao peračica
Dvadeset pezeta za dvadesetgodišnjakinju
Dva pezeta za vlastitu deklasiranost
Jedan se ne želi razdvojiti od svojeg prijatelja,
Drugi želi vratiti oružje:
Antonio
Stolar
Pepita
Kuharica
Buenaventura
Bravar
Simona
Dobrovoljka
Aurelio
Mehaničar
Solidariosi
Anarhisti
Ako se pozivaš na slobodu,
Moraš imati hrabrosti reći što misliš,
Čak i ako se tome nitko ne obraduje -
Ne volim rat:
Istina,
Revolucija ne donosi višu svijest,
Vidimo kako se razvijaju oblici prisile
Suprotni slobodarskom idealu anarhista
S jedne strane cinizam, okrutnost
S druge bratstvo, čovječnost
Mrzimo vojnu prisilu, klasne razlike
Ponižavanje, moralnu zapuštenost
Sjela sam u vlak da bih se dobrovoljno javila
Vlastitom sam voljom odustala od toga
To je bilo kratko ljeto anarhije
Treba li ukinuti vojnu obavezu?
Da, ne bi bilo šteta.
Alfonso
Umjetnički stolar
Ramona
Tkalja
Rikardo
Tekstilni radnik
Pepita
Kuharica
Migel
Soboslikar
Solidariosi
Anarhisti
Mala internacionalna trupa
Iz svih mogućih zemalja
Zarobila je petnaestogodišnjeg mladića
Koji se borio na strani fašista
Poslan je Duruttiju
Govorio mu je o prednostima anarhističkih ideala
Stavio ga pred izbor: umrijeti
Ili pristupiti onima koji su ga zarobili
Dao mu je dvadeset i četiri sata za razmišljanje
Rekao je ne i strijeljan je
Smrt tog mladića nije me prestala mučiti
Iako sam naknadno saznala za to
Jesu li ga voljeli? Mnogi kažu da.
Zašto? Nema odgovora.
Migel
Pekar
Julija
Kuharica
Antonio
Nadničar
Marija
Modistica
Oliver
Konobar
Solidariosi
Anarhisti
Što se događa sa Solidariosima?
Bilo ih je dvanaest.
Kaydar
E ad to go
Zhivkov
E ad to go
Husack
E ad to go
Honnicka
E ad to go
Chowcheskhu
E ad to go
Jus like Apartied
Soon gaan
GALERIJA |