DB INDOŠ EKSTREMNO MUZIČKO KAZALIŠTE / TEATAR ITD / PERFORACIJE
CEFAS
Zvučna karta Cefas mogla bi početno predstavljati simbol otpora pobunjenih đaka Carstvu dvoglavog orla,
u Zagrebu 1912. Izabrali smo jednu nepovratnu situaciju "prolaska nekoliko ljudi kroz vrlo kratku jedinicu vremena" za otvorenu scenu naše priče - neuspješni atentat na bana Cuvaja u doba Austro-Ugarske monarhije, u kojem su, potaknuti uspjehom đačkih štrajkova, idejno i praktično sudjelovali mladi Valaši - skupina ondašnje napredne omladine, srednjoškolaca i mladih književnika, kao i tragične žrtve, sudski proces i zatvorske kazne koje su uslijedile. Predstavit ćemo taj đački literarno-revolucionarni ispad, koji smo imenovali Cefas po ranijem literarno-revolucionarnom kružoku njihova uzora Janka Polića Kamova, kao mogući simbol prve pobune mnoštva protiv Imperija, u kojem su glave Sudbenog stola i Cefasa okrenute jedna prema drugoj. "Danom 8. lipnja 1912. Hrvatska je stupila u Evropu", zapisao je devetnaestogodišnji August Cesarec nakon atentata, očekujući vlastito hapšenje. Ozvučeni prostor scene zatvara željezni tlocrt Cesarčeve zatvorske skice u kraljevskoj kaznioni u Mitrovici, a neozvučeni prostor otvara tajnu đačku republiku na teritoriju ljetnikovca s vinogradom u Stenjevcu - Stenjevačku republiku. Slijedeći misao Louisa Augustea Blanquija o dvojništvu ljudi i ponavljanju događaja iz njegovog posljednjeg zatvorskog teksta, povezat ćemo neke okovane sudbine u zvučnoj karti našeg Cefasa.
Autori: Damir Bartol Indoš i Tanja Vrvilo
Su-govornik: Vilim Matula
Akteri: Vilim Matula, DB Indoš, Tanja Vrvilo, Nikolina Majdak, Adriana Josipović, Kate Marušić
Kompozitori i klaviri: Damir Prica Kafka, Miro Manojlović
Stručni suradnik: Branko Matan
Fotografije, pozivnice, novine: Ratko Mavar
Plakat: Milan Manojlović Mance
Taumatropi: Miro Manojlović
Promo fotografije: Damir Žižić
Katalog: Hrvoje Živčić i Dario Dević
Suradnica za songove: Heda Gospodnetić
Kostimi: Đurđa Janeš
Atletski pokret: Filip Rak
Izvori: Josip Horvat Pobuna omladine 1911.-1914. (priredio Branko Matan, edicija Gordogan), Ostavština Augusta Cesarca - zatvorska pisma 1912.-1913., Optužnica kraljevskog državnog odvjetništa u Zagrebu, Janko Polić Kamov Klin se klinom zabija, Vladimir Čerina U gradu cinika, Miroslav Krleža Atentati, John Stuart Mill Govor u prilog smrtnoj kazni, Michael Hardt i Antonio Negri Imperij, Ivan Chtcheglov Formular za novi urbanizam, Guy Debord O prolasku nekoliko osoba kroz prilično kratku jedinicu vremena, Louis Auguste Blanqui Vječnost kroz zvijezde, novine Pokret 1912., omladinski list Val, Oskar Tartaglia Sloboda, Zora Ruklić Iz dnevnika jedne djevojčice, Kraftwerk Minimum Maximum, Jirí Sequens Atentat.
Podržali: Ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva Republike Hrvatske.
Hvala: Marija Leko, Nataša Rajković, Kultura promjene Teatra &TD i bravari SC-a Ivo i Milan, Petar Milat, Tomislav Medak, Zoran Senta, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Hrvatski državni arhiv.
Premijera: Teatar &TD, 30. rujna 2010. u 20:00
CEFAS fotografije
KRITIKE
Kim Cuculić: Povijesna epizoda koja priziva sadašnjost, Novi list (.jpg, 1.2 MB)
Nataša Govedić: Retročanstva, Zarez (.pdf, 1.5MB)
Zrinka Zorčec: Romantična revolucija, Vjesnik (.png, 370KB)
Bojan Munjin: Junaci nulte generacije, Novosti (.pdf, 265KB)
TEKSTOVI
CEFAS
Danom
8. lipnja 1912. Hrvatska je stupila u Evropu"
August Cesarec
U gradu cinika
Ne zanosi nas
švapsko – madjarska kultura
Prekrasno
nakićenog Zrinjevca
Ne veseli
pompozna arhitektura
I bogati uresi
teatra
Oni elegantni
tramvayčići
Ne tjeraju nam
burnije krv po žilama
Sretni
kvart
Plemeniti tragični kvart
Kvart za dobru djecu
Bizarni kvart
lutanja
Zviždimo na sav
taj sjaj i čar,
Na svu tu ljepotu
urednosti,
Čistote i
pravilnosti ulica, trgova,
Vrtova, kuća i
palača
Pljuskamo po tim
naherenim cilindrima
I utisnutim
monoklima
Korisni kvart
Kvart muzeja
škola
Planetarni kvart
Astrolarium
kretanja
Pljuvamo na te
nategnute bijele rukavice
I presvijetle
američke ili engleske cipele
Deremo tu tanku,
bogatu svebojnu svilu
Izglačana odjela
najmodernijeg kroja
Gazimo po tim
mekim, udobnim, baršunastim
Foteljima,
posvudašnjim foteljima
Zlokobni
kvart
Zloglasna susjedstva
Trg strašnog
mobila
Mobila
auto-mobili
Klin se klinom zabija
Stare poslovice često znače nešto,
ako im se smisao preokrene. Za prošlogodišnjih dogadjaja, koje je
zaključio nesretni entuzijasta Francesko Ferrer, vidimo naizmjenično
zabijanje klinova. Anarkizam je jeka reakcije, nihilizam apsolutizma:
teror ozgo izaziva teror ozdo, poznata je istina. I ako je u
Barceloni od godine 1901. prsnula jedna bomba u jednoj tvornici,
druga na jednoj procesiji, treća u jednom kazalištu, četvrta kod
jedne vojničke parade, nekoliko njih u aristokratskim ulicama i
nekoliko pri raznim zgodama, ukupno, recimo, do 20 bombi, to
odgovara, to je jeka onih 480 samostana, što ih broji ova provincija
na 1.000,000 stanovnika.
I proces Ferrer, u nas dobro poznat,
sadržavaše dosta od te zlokobne impotense, koja je pregnula
osvetiti se. Dakako, on je morao pasti, za to ga učiniše kolovodjom
svih terorizama, a jedna ga je baba čak vidjela, gdje je palio
žigice kraj jedne crkve. Ferrer je tu u Barceloni osnovao “pučki
dom” s pučkom knjižnicom, zabavištem, predavanjima, itd.; poče
izdavati slobodoumne knjige i radi toga rada, te volje (ta
ustanoviše, da nije bio talenat!) Te akcije medju pukom, klerikalnom
rajom, morade pasti. Za što Španija nije cijenila, i još ne cijeni
Ferrerov rad: nije bio bombastičan. Ali vratimo se predmetu.
Godišnjica tzv. srpanjske barcelonske revolucije napuni me žalosnim
raspoloženjem. Nekidan planuše povrh moje glave dva revolverska
štrajkačka hitca i ovo se raspoloženje uveća. Pucnjava budi niske
instinkte, ali dok se ovi razbude, pucaju i trpe viši. Pa gledati
mahnito trčanje stražara, okovana čovjeka, jecaj žena i mnoštvo
znatiželjnika – sve to guši kao plač, dim, astma, sumporača,
tamjan i mirisi kokota. I zaboli te glava, kanda ti u lubanju
zabijaju klin ili križ kao onom nesretniku u “Prokletstvu” i tad
osjetiš, da je osobna sigurnost, sloboda kretanja i riječi –
zrak. Evo, gdje se nadjoše dva terorizma i jedan klin stade zabijati
drugi.
Oko četiri sata poslijepodne došao je
u stan Badalićev najprije Vatroslav Dolenc, a zatim Luka Jukić,
koji je sa sobom donio malu kožnatu torbu žute boje. Izvadio je tad
iz te torbe jednu crnu četverouglastu kinesku škatulju, te njeke u
pamuk omotane cijevčice i priopćio da se u toj kineskoj škatulji
nalazi pikrin. U veži kuće u kojoj se nalazi Kazališna kavana
predao je Jukić Badaliću odnosnu kutiju, a ovaj predao ju je zatim
Cvijiću riječima: Pazite to je pakleni stroj. Neidhardt nije htio
da tu kutiju preuzme, pa su stoga sva trojica pošli iz vinograda
Franje Neidhardta do obližnje doline, gdje je Jukić tu kinesku
kutiju sa pikrinom spremio u jednu šuplju vrbu na Šalati. Vladimir
Španić djak II. razreda pučke škole našao je slučajno tražeći
ptice baš u toj šupljoj vrbi spomenutu kinesku kutiju sa praskavim
stvarima te je istu predao kraljevskom redarstvenom
povjereniku.Vrativši se u grad sastao je Jukić sa Cvijićem i
Neidhardtom u ulici Marije Valerije Vladimira Badalića u društvu
njekih nepoznatih ljudi, te ga je pozvao na stranu i tražio od njega
da mu povrati one explozivne stvari jer je htio da priugotovi bombu.
Badalić stao se je Jukiću izvinjavati da on tu explozivnu masu
neima više kod sebe, već da ju je dao u pohranu nekom lugaru na
Sljemenu, te je Jukiću napisao i uručio jednu cedulju sa imenom:
Risto Petrović lugar na Sljemenu. Ristu Petrovića u opće na
Sljemenu nisu našli te je Luka Jukić odlučio da pokuša sam
učiniti bombu. Cvijić otišao je preko Gornjega grada na Srebrnjak
noseći sve pripravljene predmete dočim je Jukić sa Neidhardtom
pošao najprije u ljekarnu Bartulića, gdje je kupio kaliklorikuma, a
kod Popovića sumporne kiseline, a Neidhardt je donio još od kuće
sitnoga šećera. Jukić je držao najme, da ako
željezna kutija pada na tvrdi predmet, da će šarafi i čavli
razbiti cijevčicu sa sumpornom kiselinom koja se onda izlije na
mješavinu kaliklorikuma i šećera, koji u isti čas explodira
upaliv barut, te tada rasprši oklop željezni koji bi se imao oko te
kutije metnuti. Bacio je pred Cvijićem napunjenu kutiju sa
explozivom prema jednom deblu nu pošto nije bila dobro zatvorena to
je zapevši o granu njezina sadržina se istresla.
Barut
papir
Kaliklorikum
šećer<
Čavli
sumporača
ABCD
bomba
Gvozdeni
komadi
Oklop
željezni
Cjevčica
mješavina
ABCD
bomba
KCl
80 filira
H2SO4
30 filira
Adrenalin
endorfin
ABCD
bomba
Barut
papir
Kaliklorikum
šećer
Čavli
sumporača
ABCD
bomba
Gvozdeni
komadi
Oklop
željezni
Cjevčica
mješavina
ABCD
bomba
KCl
80 filira
H2SO4
30 filira
Adrenalin
endorfin
ABCD
bomba
Stenjevačka republika
Doveli su me u Petrinjsku ulicu i tamo
me ispitivali.
Zašto mi svi nosimo crvene kokarde u
kosi?
To je moda.
Vražja je to moda.
Zašto ste posjećivali Luku i Franju u
zatvoru?
To su mi prijatelji.
Jeste li znali da se sprema atentat na
Cuvaja?
Nisam imala pojma.
A kad ste čuli za atentat?
Bilo mi je žao da je poginuo Hervojić.
A bilo bi bolje da je poginuo Cuvaj?
To ste vi rekli, a ne ja.
Tko je sve bio u Stenjevcu?
O čemu ste razgovarali?
Što se tamo dogovorilo?
Što znači Stenjevačka republika?
Što vam je poznato o organizaciji
Jugoslavenske omladine?
Nisam nikada o tome ništa čula.
Tko je trebao donijeti žensko odijelo
Luki Jukiću, da bježi?
Ne znam.
Koga ste izabrali za predsjednika
Stenjevačke republike?
Ja o svemu tome nemam pojma. Sad prvi
put čujem o nekoj Jugoslavenskoj omladini i o bijegu Luke Jukića.
Ali ste za Stenjevačku republiku
znali?
To je bila šala.
Opasna šala.
U susjednu kuću, doselila se mala
porodica: već stari roditelji i dva odrasla sina, obojica slagari,
braća Malogorski. Jednog dana došla je sva zabrinuta naša nova
susjeda. Pričala je kako njezini sinovi donose nekakve štampane
papire. Kad su u kući sjednu u kut, čitaju te vražje papire i
skrivaju ih u krevet. Čula je i riječi kao: policija, hapšenje,
letaci, Marks, proleterijat. Oni su sicilasti. Zamolila sam gospođu
Malogorski, ako nađe gdje kakav papirić, neka mi ga donese. Već za
koji dan dobila sam ne papirić, već malu knjižicu, štampanu
šapirografom. To pregledaj i još danas mi vrati. Reći ćeš mi što
tu čita.
Ivan Andrović, Zagreb. Vaš članak je
onjušio vatru.
Plava. Split. Ime? Druga stvar nije
dobra. Javite se. Pozdrav.
B. Kotor. Hvala. Ne klonite!
V. B. Zagreb. Vozimo se istim vlakom u
istom istom kupeu i još se ne poznamo?! O vašem prigovoru bi morali
govoriti. U ostalom ta će se stvar pretresti u Valu.
"Jurislav Janušić". Sušak.
Šta je od vas? Čije ime nosi vaš klub?!
M. M. Budimpešta. Čudno nam je, ne
primismo ništa.
Niko. Graz. Dobro je. Hvala ti. Ući će
u zgodan čas. Šta radite tamo? Pošalji kakav izvještaj. Zdravo.
A. L. Frankfurt. Primio. Hvala. Pošalji
još štogod.
A. B. Sušak. Pošaljite o toj
akademiji! Što je sa centralom? Pozdrav.
R. Dubrovnik. Ime? Ući će.
Leonardov. Split. Hvala. Ući će
redom. Javite i vi svoje pravo ime.
I. Š. Osijek. Odakle ste ono izvadili?
Ući će. Hvala.
D. B. Graz. Ovo primio. Pošalji šta
više, što kraće i brojnije!
Mr. Budimpešta. Zakasnilo.
A. i R. Pazin. Hvala, ući će redom. U
buduće se obraćajte izravno na upravu. Prištedit ćete mi tako sat
vremena. Pisat ću vam opširnije.
V. B. Zagreb. Bit ću u nedjelju
poslije podne kod kuće. Dodjite do mene.
Stenjevačka
republika, Stenjevačka republika
Idemo
idemo idemo u Stenjevac
Idemo
idemo idemo u Stenjevac
Doktor
Luka Jukić
primarijus
Gjuro
Cvijić politički
agent
Augusto
Augustov duh
sveti
Milica
Darka Anda Jelica
Nebo
plavo mlado lišće
Vrijeme
toplo a opet svježe
Franjo
Neidhardt
ministar financija
Josip
Šarinić
ministar domobranstva
U tom
kraju nema kuća
Udaljeno
od željezničke pruge
Eviva Stenjevac, eviva Stenjevac
Kamilo
Horvatin šef
policije
Drago
Bublić posvećeni
biskup
Roman
Horvat veliki
meštar
Iz ruke
u ruku ide naš val
Idemo
idemo idemo u Stenjevac
Eviva Stenjevac, eviva Stenjevac
Stenjevačka
republika, Stenjevačka republika
Sudbeni stol
Tko je vaš branitelj?
Ja nemam branitelja i ja ga ne trebam!
Kad čovjek čini ono, što mora, on skida kaput i njime maše. Ja se
ne bojim dželata!
Kakav je put uz šuplju vrbu?
To nije izrađen put, ali se sijeno
može onuda voziti.
To ne stoji! To je jedva nogostup!
Vi ste jučer tvrdili da niste znali u
koju je svrhu bila bomba, što ste je nosili, pohranjena u vrbi. U
istrazi ste rekli da ste znali da nosite pakleni stroj i da vam je
Jukić rekao da njime kani izvesti atentat.
Ne atentat, nego da ga nekud kani
podmetnuti.
Priznali ste da su u dogovorima o
atentatu sudjelovali Neidhardt, Bublić i Cesarec, ova tri tek iza
Duhova.
Ali ne s Jukićem!
Moj se stan nalazi
prizemno tik uz sitničariju i to jedna
soba s dva prozora prema Mesničkoj ulici, a druga prema Streljačkoj.
Na jednom prozoru ove prve sobe nalazi se uvijek šest zemljanih
lončića s cvijećem. Nenadano – na našu stravu zazveči staklo
na prozoru s cvijećem. Nijesmo se u prvi mah sabrali niti razumjeli
o čem se radi, dok u sobi ne nadjosmo revolversko tane od 6 mm
kalibra. Na donjem staklu ugledasmo škulju, za čudo veliku kao
novčić, koju je to tane probilo, strgalo stabljiku jedne biljke i
razbilo gornji dio četvrtog lončića.
Tane
od 6.35 mm ušlo je u stražnji gornji dio
vrata neposredno ispod zatiljka glave, te prostrelivši šiju prodrlo
izmedju prvog i drugog vratnog kraleža u samu hrptenjaćnu cijev te
odavle tik iza ruba velike zatiljne ruke upravo u sredini kroz
medijalnu brazgu češnje zatiljne kosti u kosom smjeru prema gore
kroz lijevu polutku mozga te prodrvši potonju uletilo u velike
mozgovne centre lijeve strane i prodrlo zatiljni tjemeni te
sljepočni režanj velikog mozga gdje se je očito usljed vlastite
težine spustilo u zatiljni režanj lijeve moždjanske pole.
Zdvojno lutam ulicama grada
Žalim što sam ostavio crvenu kuću
Što leži s desne strane Mitrovice
Kuću u kojoj umiru životi
Žalim, jer ono je život duha
Nemirnoga duha
Žalim one bistre glave
Žalim onaj život
U kom nema sitnih briga
Ukočenosti ni bontona
Žalim, jer ono je život duha
Nemirnoga duha
Žalim, jer ono je život duha
Nemirnoga duha
Žalim, žalim, žalim, žalim
Vi ste pratili Jukića na Tijelovo,
znak da ste njegove nakane odobravali.
Ja sam čuo da su ga i dva detektiva
pratila, pa iz toga ne slijedi da su mu odobravali.
Vi ste rekli da su Horvatin i Neidhardt
ponudili da se baca kocka, no Jukić je to otklonio i da će se on
sam žrtvovati.
O kockanju uopće nemam pojma. Ali
možda su drugi htjeli bacati kocke, pa ako bi kocka na drugog pala,
Jukića tako odvratiti od nakane.
Jukić mi je govorio i to da ga je već
stid ići gradom jer da već pol Zagreba zna za atentat i da ga on u
subotu mora izvesti.
Bublić u istrazi tvrdi da ste vi
znali, idući s Jukićem, te ovaj kani u Mesničkoj ulici izvesti
atentat.
Molim, ja to nisam rekao!
Jukić je Badaliću rekao da vi željno
iščekujete izvedenje atentata.
Naprotiv, on se nije pouzdavao u nas i
tajio nam je čas atentata.
Jesu li ikada u vašoj prisutnosti
Cvijić i Cesarec nagovarali Jukića na atentat?
Jukića nije trebalo nagovarati, on je
već u Zagreb došao s tom idejom, od koje su ga Cvijić i Cesarec
uzalud kušali odvratiti. U subotu sam se na igralištu sreo s
Jukićem i govorio s njime tek o dohotku koncerta. To bi jamačno
kolega Konstantin Sandić mogao posvjedočiti.
Baš
je prošlo pola 1, radila sam u svojoj sobi za pisaćim stolom, kraj
otvorenog prozora. Najednom začuh odnekale dva hica i sekundu zatim
neku viku. Sunem do prozora, pogledam prema dolje i ugledam nekog
čovjeka, gdje hrlo trči, s revolverom u
ruci. Dotrčavši do uspona na Strossmayerovo šetalište, ustavi se
jedan hip i ja sam čula treći prasak. Komu je bio namijenjen i jeli
zgodio svoj cilj, nijesam s prozora mogla opaziti, jer se ondje ulica
tako zaokreće, te doljnu stranu otima oku.
Drugo tane je
zahvatilo prelas lijeve strane vrata u lijevo rame i to upravo na
vertikalnoj crti povučenoj od vezice uške. Treće je tane prodrlo
dva prsta ispod vanjskog okrajka lijevog oka u jarmenidnoj izbočini
obraza u veliki zatiljni otvor razorivši čitavu lijevu polovicu
produljenog mozga. Četvrto tane je ušlo
sprijeda u desno rame, te prodrlo u kosom smjeru od sprijeda gore
prema straga i dole kroz tkaninsku mekač ispod pazuha te se
zaustavilo na gornjem rubu desnog šestog rebra ispod desne
lopatice.
Tko je vaš branitelj?
Ja nemam branitelja i ja ga ne trebam!
Kad čovjek čini ono, što mora, on skida kaput i njime maše. Ja se
ne bojim dželata!
Tako
je Jukić snujući o republici, nazvao Cesarca duh sveti, jer je
teoretičar, a Bublića biskupom ili ispovjednikom, jer je istupio iz
Domagoja, a Horvatina šef policije.
Cesarec kaže da ga je zvao svetim
duhom, znajući da se bavi literaturom, kao suradnik Vala.
Jukić se u snovanoj republici sam zvao
doktor primarijus jer da će on liječiti one koje treba liječiti.
Kraljevskog komesara Cuvaja nazivao je
kraljem republike. Tu je republiku Jukić sam u nekim momentima
nazivao Stenjevačkom.
Narančić?
Baš jučer prigodom šetnje imenovao
me ministrom izvanjskih posala, jer nijesam - dok smo zajedno
stanovali bio nikad kod kuće.
Teodor Huber?
Iza povratka iz Srbije Jukić je
govorio o Stenjevačkoj republici, o duhu svetome, a ja da ću biti
dvorski slikar. Još je Jukić rekao da će svakog čovjeka
izliječiti tako, te će za dva dana postati luda.
Kako ste se vi upoznali s učenjakom
Hallainom i što ste s njime razgovarali?
Upoznao sam se s Hallainom kod mog
strica gdje je učenjak pravio hipnotičke eksperimente sa mnom kao
medijem. Uspavljivao me je i ja nijesam znao što se sa mnom zbivalo.
Govorio je da sam vrlo dobar medij. To je bilo prije 3 godine.
Kasnije je pred mojim ocem govorio da je moja narav vrlo podložna
sugestiji i da ću nastradati s toga.
Zora Ruklić?
Jedanput mi je Jukić pokazivao neku
kost, zamotanu u papiru, i tvrdio, da mu je izvadiše ispod jezika i
da će je nositi na policiju.
Milica Semelić?
Jukić je govorio da je u Srbiji morao
toliko govoriti dok je dobio bombe da mu je od govora narasla kost
ispod jezika.
Sanda Hrubi?
Jukić me uvijek na ulici pozdravljao:
"Eviva Stenjevac!" Meni u republici nije dao nikakve časti.
I ja sam vidio onu kost, dugačku kao
prst, koja da mu je u Beogradu kod operacije izvađena, no ja mu to
nisam vjerovao.
Alica Cvijić?
Jukić mi je govorio da je luda -
pjesnik, a pjesnik - luda, i da je upravo spjevao pjesmu "Svjedoci
bez glave".
Atentat
Ovaj grad je podignut za
bijedno dostojanstvo sitnih buržuja, za časna zanimanja i
intelektualni turizam. Stalni stanovnici gornjih katova dobro su
zaštićeni od utjecaja ulice. Sam grad se nije promijenio. Izabrali
smo ga za otvorenu scenu naše priče, u kojoj će nekoliko ljudi na
praktičan način dovesti u pitanje sva dostignuća i ispade ovog
društva i izložiti totalnoj kritici njegovu predstavu o sreći.
Fasade zgrada u
Samostanskoj ulici. Zagreb, 2010.
Još jedno jutro na istim
ulicama. Dugo je trajala ta šetnja.
Zagreb, 12. VIII. 1912. - Izgleda kao
da je nad Zagrebom proglašeno opsadno stanje. Vojska, oružništvo i
policija blokiraše sve glavne ulice, osobito one, koje vode u
sudbenu zgradu. Oko Zrinjevca provučen je dvostruki vojnički
kordon. Sav u crnini i okićen cvijećem ulazi u dvoranu Luka Jukić.
Jak je i neustrašiv. Gospodje i gospodjice ga obasiplju cvijećem.
Svugdje vlada velika uzrujanost.
U 11 sati izrečena je osuda, kojom se
osudjuju:
Luka Jukić, na kazan smrti na
vješalima.
Gjuro Cvijić, 15
godina star, na 5 godina tamnice.
August Cesarec, 18
godina star, na 5 godina tamnice.
Dragutin Bublić, 16
godina star, na 5 godina tamnice.
Franjo Neidhardt, 18
godina star, na 5 godina tamnice.
Kamilo Horvatin, 16
godina star, na 5 godina tamnice.
Romana Horvata, 19
godina star, na 6 godina tamnice.
Josipa Šarinića,
21 godinu star, na 6 mjeseci tamnice.
Vladimir Badalić,
Dušan Narančić, Vatroslav Dolenc i Stjepan Galogaža riješeni su
od optužbe.
Trka
kroz Zagreb
Neue
Freie Presse donosi
Narodne
novine opisuju
Informacije
redakcije pokret
Očevidci
pripovijedaju
Atentator
u krčmi Kovačić
Ban
Cuvaj u automobilu
Svi
na mjesta
Trka
počinje
Trka
kroz Zagreb
Poslije
podne pola jedan
Na
uglu Mesničke i Lisinskijeve
Do
Pongratzovog vrta
Uz
strminu na Strossmayerovo
Preskočio
ogradu
Natrag
prema uspinjači
Neue
Freie Presse donosi
Narodne
novine opisuju
Informacije
redakcije pokret
Očevidci
pripovijedaju
Neue
Freie Presse donosi
Narodne
novine opisuju
Trka
kroz Zagreb
Trka
kroz Zagreb, trka kroz Zagreb
Jukić je trčao
niz Bregovitu
Trka
kroz Zagreb, trka
kroz Zagreb
Ilicom,
Margaretskom ulicom
Trka
kroz Zagreb, trka kroz
Zagreb
Preradovićevom,
Marovskom ulicom
Trka
kroz Zagreb, trka kroz Zagreb
Vrt kinematografa
Ćirilo-metodskog
Trka
kroz Zagreb, trka kroz Zagreb
U Samostansku
ulicu, u Samostansku ulicu
Trka
kroz Zagreb, trka kroz Zagreb
Gundulićevom i
Marovskom
Trka
kroz Zagreb, trka
kroz Zagreb
Prema Sveučilišnom
trgu
Trka
kroz Zagreb, trka kroz Zagreb
Kod Kazališne
kavane
Trka
kroz Zagreb, trka kroz Zagreb
Trka
kroz Zagreb, trka kroz Zagreb
U Samostansku ulicu, u Samostansku
ulicu
U Samostansku ulicu, u Samostansku
ulicu
Smrt Andrije Fijana, velikog hrvatskog
trageda, kosnula se je cijele naše javnosti duboko, a naša štampa
je jednodušno iskazala pokojniku poštu kao narodnom velikanu. I
dobro je, da se jednom posvetili uvodnici i prve stranice čemu
drugome, do li tričavim stranačko-političkim natezanjima, pa i ako
je bilo u tim člancima gdjegdje i praznih tirada i krokodilskih
suza, nije ovo čas, da se na to osvrćemo. Fijan je bio doista
veliki umjetnik i glumac: pojavom, fiziognomijom, sonornim glasom,
patosom i potpunim uživanjem u svoju umjetnost. Nemamo mu danas
zamjene, a omladina, koja se toliko puta zanašala za njime, plakala
i drhtala, osjeća gubitak i uspomeni njegovoj iskazuje poštu
iskreno i duboko.
Dokazano je da užas dželata ni u
kojem slučaju ne podrazumijeva užas ubojice. Mnogo je toga kazano o
vrijednosti ljudskog života, i o besmislenosti pretpostavke da
možemo tražiti poštovanje za život sami ga uništavajući. Ali
iznenađen sam upotrebom tog razloga za smrtnu kaznu, jer je to
razlog koji bi mogao biti upotrebljen protiv bilo koje kazne.
Mogućnost ljudske patnje je ono što bismo trebali postići da se
cijeni, ne prosta mogućnost postojanja. Možemo zamisliti kako netko
pita: kako možemo govoriti ljudima da ne nameću patnju, dok je sami
namećemo? Ali na ovo pitanje bih odgovorio - svi bismo odgovorili -
da odvraćanje patnjom od nametanja patnje ne samo da je moguće,
nego je sama svrha kaznenog prava.
Atentati su provala bijesa i slijepog
temperamenta, divlji trzaji kad se vlastitom glavom plaća ovaj
nesebeljubivi gest samouništenja; oni su snažan prodor lične volje
jedne političke grupe koja nastoji da bi pred svijetom pokazala i
svojim samoubilačkim gestom dokazala ništavnu vrijednost čitavog
stanja fakata o koje je taj atentat povezan i čiju trulost žrtva
atentata u trenutku ubojstva simbolički predstavlja. To je smiono
poricanje i poništenje činjenica do ništice, to je obračun koji
svršava smrću atentatora na mjestu ubojstva ili na stratištu.
Zatvorske hipoteze
Stigavši na cilj u
prostor koji mi se sa svojim hodnicima
odmah pričinio Hartmanovom knjižarom, to više što sam i ja u
jednom njegovom dijelu imao prikazivati jednu živu knjigu, na koju
je pala anatema, pa ne smije u promet. Nas je sada šestoro u velikoj
sobi od 16 koraka dužine i 8 širine, svatko u jednom kutu, s
knjigom u ruci, s različitim mislima - to je internacionalna
čitaonica, Evropa pod ključem. Ali dok su nekad dvije glave
imperijalnog orla gledale prema vani, u našem bi slučaju trebale
biti okrenute prema unutra tako da jedna napada drugu.
Život našeg planeta ponavlja se iz
dana u dan
Na mnoštvu bratskih zvijezda
Uvijek
svuda ista drama čovječanstvo živi u svojoj tamnici
Uvijek
svuda ista drama ista kulisa na maloj pozornici
Zatvoriše
me u samicu, najprije u parteru, zatim, u
1. katu, obukli su nas novim odijelima, dali su nam knjige, a treći
dan i posao pa tako: malo čitaj, malo pleti stolice i prolazi
vrijeme prolaze dani. Red i mir koji Carstvo predlaže ne može
se postići ali ih on svejedno stalno ponovo predlaže. Sutra
23. prosinca prelazimo u skupni zatvor, nas šestoro u jednu samo
našu sobu. Iz sobe u sobu, pa će me tako vrijeme dovesti u onu sobu
u kojoj ste i vi.
Svaki
oblutak, čovjek, događaj
Ima
mjesto na dalekim dvojnicima
Uvijek
svuda ista drama nešto novo uvijek je staro
Uvijek
svuda ista drama nešto staro uvijek je novo
Svaki pobunjenički događaj izaziva
šok za sustav u njegovoj cjelini. Najvažniji vid koji su te borbe
pokazale mogu biti iznenadna ubrzavanja. U samici
sam točka, prolazeći u crkvu ili na kupanje, ja sam pravac, a na
šetnji ja sam krivulja, a sveđer sam (eto i matematike!) broj, broj
1928! Sveđer se samo nekud vrtim, gonim onoga pred sobom, a
mene pak onaj iza mene; to se inače u kaznioničkom dijalektu zove
šetnja.
Ono što pišem u ćeliji Taureau
Pisat ću vječno
Na stolu, perom
Koji su isti mojima
Uvijek
svuda ista drama kakva melankolija
Uvijek
svuda ista drama kakva monotonija
Splela
sam 29 stolica a na tridesetoj upravo sjedim. Dižemo se u pet sati,
od pola šest do pola sedam sati šećemo dugim koracima preko
uzničkog dvorišta, čitamo od devet do pola dvanaest, ručamo,
čitamo do jedan sat, radimo do četiri i pol sata, čitamo do osam
sati i spavamo u devet. I tako tri godine. Mnoštvo je stvarna
snaga našeg društva, a Carstvo prazan, parazitski stroj.
Još ne učim
rezbariju, dosad sam opletala stolice, a sad prepisujem akta. Tri -
četiri sata na dan radim, a ostalo se bavim svojim poslovima.
Sve što bismo ovdje trebali biti
Već smo na drugim zvijezdama
Uvijek
svuda ista drama sve se ponavlja i korača na mjestu
Uvijek
svuda ista drama vječnost izvodi istu predstavu
Danom 8. lipnja
1912. Hrvatska je stupila u Evropu. U Mitrovicu sam stigao
prilično ravnodušno, dapače sam se i smijao i pjevao u vagonu, ali
sve je to bila gluma. I tako sam ovdje lijepo adjustiran, dobio sam
samicu s asfaltom s ovim namještajem. S nama se
postupa kao sa političkim krivcima, a to znači, da se ja niti ne
osjećam u kaznioni, nego na nekakoj univerzi, koja imade svoj
vlastiti internat, u kojemu opet vladaju nešto stroži propisi. Ali
to je zatvor, to je ropstvo, to je tovarište izdisanog zraka i tako
moraš da udišeš 23 sata od 24 sata. Razumij, da ja nisam došao u
kaznionicu, da o meni drugi govore, nego da ja imam pravo govoriti o
tima i za te druge. Simbol Austrougarskoga carstva, dvoglavi
orao, mogao bi predstavljati suvremeni oblik Imperija. Prva glava
orla je pravna struktura i moć, a druga glava je mnoštvo koje je
naučilo ploviti po tome ogromnome moru.
Naše su misli
U zimskim debatama
U mojoj sobi, kod tople peći
Srtale kao valovi
Iščezavale kao valovi
Navaljivali smo kao valovi
Odbijali smo kao valovi
Što smo mogli drugo?
Bili smo Valaši
Bijasmo - valovi
Bili smo Valaši
Bijasmo - valovi
Split, 10. listopada
Policija plijeni "Val" po
kavanama i trafikama. Motivi: revolucionarni pokret. "Val"
medju djaštvom razgrabljen u jedan čas! Oduševljenje ogromno.
Glavna konverzacija o revolucijonarnom "Valu" i o novom
pomladjenom životu. Profesorski zborovi gimnazije i realke
proganjaju napredne djake. Divljaštvo. Nepravda. Sveučilištarci
drže skupštinu u prosvjed protiv tim šikanacijama. Sprema se
borba. Bit će more! Alfirević
GALERIJA
GALLERY
|
