DB INDOŠ EKSTREMNO MUZIČKO KAZALIŠTE / TEATAR ITD / PERFORACIJE

CEFAS

Zvučna karta Cefas mogla bi početno predstavljati simbol otpora pobunjenih đaka Carstvu dvoglavog orla,
u Zagrebu 1912. Izabrali smo jednu nepovratnu situaciju "prolaska nekoliko ljudi kroz vrlo kratku jedinicu vremena" za otvorenu scenu naše priče - neuspješni atentat na bana Cuvaja u doba Austro-Ugarske monarhije, u kojem su, potaknuti uspjehom đačkih štrajkova, idejno i praktično sudjelovali mladi Valaši - skupina ondašnje napredne omladine, srednjoškolaca i mladih književnika, kao i tragične žrtve, sudski proces i zatvorske kazne koje su uslijedile. Predstavit ćemo taj đački literarno-revolucionarni ispad, koji smo imenovali Cefas po ranijem literarno-revolucionarnom kružoku njihova uzora Janka Polića Kamova, kao mogući simbol prve pobune mnoštva protiv Imperija, u kojem su glave Sudbenog stola i Cefasa okrenute jedna prema drugoj. "Danom 8. lipnja 1912. Hrvatska je stupila u Evropu", zapisao je devetnaestogodišnji August Cesarec nakon atentata, očekujući vlastito hapšenje. Ozvučeni prostor scene zatvara željezni tlocrt Cesarčeve zatvorske skice u kraljevskoj kaznioni u Mitrovici, a neozvučeni prostor otvara tajnu đačku republiku na teritoriju ljetnikovca s vinogradom u Stenjevcu - Stenjevačku republiku. Slijedeći misao Louisa Augustea Blanquija o dvojništvu ljudi i ponavljanju događaja iz njegovog posljednjeg zatvorskog teksta, povezat ćemo neke okovane sudbine u zvučnoj karti našeg Cefasa.

Autori: Damir Bartol Indoš i Tanja Vrvilo
Su-govornik: Vilim Matula
Akteri: Vilim Matula, DB Indoš, Tanja Vrvilo, Nikolina Majdak, Adriana Josipović, Kate Marušić
Kompozitori i klaviri: Damir Prica Kafka, Miro Manojlović
Stručni suradnik: Branko Matan
Fotografije, pozivnice, novine: Ratko Mavar
Plakat: Milan Manojlović Mance
Taumatropi: Miro Manojlović
Promo fotografije: Damir Žižić
Katalog: Hrvoje Živčić i Dario Dević
Suradnica za songove: Heda Gospodnetić
Kostimi: Đurđa Janeš
Atletski pokret: Filip Rak

Izvori: Josip Horvat Pobuna omladine 1911.-1914. (priredio Branko Matan, edicija Gordogan), Ostavština Augusta Cesarca - zatvorska pisma 1912.-1913., Optužnica kraljevskog državnog odvjetništa u Zagrebu, Janko Polić Kamov Klin se klinom zabija, Vladimir Čerina U gradu cinika, Miroslav Krleža Atentati, John Stuart Mill Govor u prilog smrtnoj kazni, Michael Hardt i Antonio Negri Imperij, Ivan Chtcheglov Formular za novi urbanizam, Guy Debord O prolasku nekoliko osoba kroz prilično kratku jedinicu vremena, Louis Auguste Blanqui Vječnost kroz zvijezde, novine Pokret 1912., omladinski list Val, Oskar Tartaglia Sloboda, Zora Ruklić Iz dnevnika jedne djevojčice, Kraftwerk Minimum Maximum, Jirí Sequens Atentat.

Podržali: Ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva Republike Hrvatske.

Hvala: Marija Leko, Nataša Rajković, Kultura promjene Teatra &TD i bravari SC-a Ivo i Milan, Petar Milat, Tomislav Medak, Zoran Senta, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Hrvatski državni arhiv.

Premijera: Teatar &TD, 30. rujna 2010. u 20:00

CEFAS fotografije

KRITIKE

Kim Cuculić: Povijesna epizoda koja priziva sadašnjost, Novi list (.jpg, 1.2 MB)
Nataša Govedić: Retročanstva, Zarez (.pdf, 1.5MB)
Zrinka Zorčec: Romantična revolucija, Vjesnik (.png, 370KB)
Bojan Munjin: Junaci nulte generacije, Novosti (.pdf, 265KB)


TEKSTOVI

CEFAS

Danom 8. lipnja 1912. Hrvatska je stupila u Evropu"
August Cesarec

U gradu cinika

Ne zanosi nas švapsko – madjarska kultura
Prekrasno nakićenog Zrinjevca
Ne veseli pompozna arhitektura
I bogati uresi teatra
Oni elegantni tramvayčići
Ne tjeraju nam burnije krv po žilama

Sretni kvart
Plemeniti tragični kvart
Kvart za dobru djecu
Bizarni kvart lutanja

Zviždimo na sav taj sjaj i čar,
Na svu tu ljepotu urednosti,
Čistote i pravilnosti ulica, trgova,
Vrtova, kuća i palača
Pljuskamo po tim naherenim cilindrima
I utisnutim monoklima

Korisni kvart
Kvart muzeja škola
Planetarni kvart
Astrolarium kretanja

Pljuvamo na te nategnute bijele rukavice
I presvijetle američke ili engleske cipele
Deremo tu tanku, bogatu svebojnu svilu
Izglačana odjela najmodernijeg kroja
Gazimo po tim mekim, udobnim, baršunastim
Foteljima, posvudašnjim foteljima

Zlokobni kvart
Zloglasna susjedstva
Trg strašnog mobila
Mobila auto-mobili

Klin se klinom zabija

Stare poslovice često znače nešto, ako im se smisao preokrene. Za prošlogodišnjih dogadjaja, koje je zaključio nesretni entuzijasta Francesko Ferrer, vidimo naizmjenično zabijanje klinova. Anarkizam je jeka reakcije, nihilizam apsolutizma: teror ozgo izaziva teror ozdo, poznata je istina. I ako je u Barceloni od godine 1901. prsnula jedna bomba u jednoj tvornici, druga na jednoj procesiji, treća u jednom kazalištu, četvrta kod jedne vojničke parade, nekoliko njih u aristokratskim ulicama i nekoliko pri raznim zgodama, ukupno, recimo, do 20 bombi, to odgovara, to je jeka onih 480 samostana, što ih broji ova provincija na 1.000,000 stanovnika.

I proces Ferrer, u nas dobro poznat, sadržavaše dosta od te zlokobne impotense, koja je pregnula osvetiti se. Dakako, on je morao pasti, za to ga učiniše kolovodjom svih terorizama, a jedna ga je baba čak vidjela, gdje je palio žigice kraj jedne crkve. Ferrer je tu u Barceloni osnovao “pučki dom” s pučkom knjižnicom, zabavištem, predavanjima, itd.; poče izdavati slobodoumne knjige i radi toga rada, te volje (ta ustanoviše, da nije bio talenat!) Te akcije medju pukom, klerikalnom rajom, morade pasti. Za što Španija nije cijenila, i još ne cijeni Ferrerov rad: nije bio bombastičan. Ali vratimo se predmetu. Godišnjica tzv. srpanjske barcelonske revolucije napuni me žalosnim raspoloženjem. Nekidan planuše povrh moje glave dva revolverska štrajkačka hitca i ovo se raspoloženje uveća. Pucnjava budi niske instinkte, ali dok se ovi razbude, pucaju i trpe viši. Pa gledati mahnito trčanje stražara, okovana čovjeka, jecaj žena i mnoštvo znatiželjnika – sve to guši kao plač, dim, astma, sumporača, tamjan i mirisi kokota. I zaboli te glava, kanda ti u lubanju zabijaju klin ili križ kao onom nesretniku u “Prokletstvu” i tad osjetiš, da je osobna sigurnost, sloboda kretanja i riječi – zrak. Evo, gdje se nadjoše dva terorizma i jedan klin stade zabijati drugi.

Oko četiri sata poslijepodne došao je u stan Badalićev najprije Vatroslav Dolenc, a zatim Luka Jukić, koji je sa sobom donio malu kožnatu torbu žute boje. Izvadio je tad iz te torbe jednu crnu četverouglastu kinesku škatulju, te njeke u pamuk omotane cijevčice i priopćio da se u toj kineskoj škatulji nalazi pikrin. U veži kuće u kojoj se nalazi Kazališna kavana predao je Jukić Badaliću odnosnu kutiju, a ovaj predao ju je zatim Cvijiću riječima: Pazite to je pakleni stroj. Neidhardt nije htio da tu kutiju preuzme, pa su stoga sva trojica pošli iz vinograda Franje Neidhardta do obližnje doline, gdje je Jukić tu kinesku kutiju sa pikrinom spremio u jednu šuplju vrbu na Šalati. Vladimir Španić djak II. razreda pučke škole našao je slučajno tražeći ptice baš u toj šupljoj vrbi spomenutu kinesku kutiju sa praskavim stvarima te je istu predao kraljevskom redarstvenom povjereniku.Vrativši se u grad sastao je Jukić sa Cvijićem i Neidhardtom u ulici Marije Valerije Vladimira Badalića u društvu njekih nepoznatih ljudi, te ga je pozvao na stranu i tražio od njega da mu povrati one explozivne stvari jer je htio da priugotovi bombu. Badalić stao se je Jukiću izvinjavati da on tu explozivnu masu neima više kod sebe, već da ju je dao u pohranu nekom lugaru na Sljemenu, te je Jukiću napisao i uručio jednu cedulju sa imenom: Risto Petrović lugar na Sljemenu. Ristu Petrovića u opće na Sljemenu nisu našli te je Luka Jukić odlučio da pokuša sam učiniti bombu. Cvijić otišao je preko Gornjega grada na Srebrnjak noseći sve pripravljene predmete dočim je Jukić sa Neidhardtom pošao najprije u ljekarnu Bartulića, gdje je kupio kaliklorikuma, a kod Popovića sumporne kiseline, a Neidhardt je donio još od kuće sitnoga šećera. Jukić je držao najme, da ako željezna kutija pada na tvrdi predmet, da će šarafi i čavli razbiti cijevčicu sa sumpornom kiselinom koja se onda izlije na mješavinu kaliklorikuma i šećera, koji u isti čas explodira upaliv barut, te tada rasprši oklop željezni koji bi se imao oko te kutije metnuti. Bacio je pred Cvijićem napunjenu kutiju sa explozivom prema jednom deblu nu pošto nije bila dobro zatvorena to je zapevši o granu njezina sadržina se istresla.

Barut papir
Kaliklorikum šećer<
Čavli sumporača
ABCD bomba

Gvozdeni komadi
Oklop željezni
Cjevčica mješavina
ABCD bomba

KCl 80 filira
H2SO4 30 filira
Adrenalin endorfin
ABCD bomba

Barut papir
Kaliklorikum šećer
Čavli sumporača
ABCD bomba

Gvozdeni komadi
Oklop željezni
Cjevčica mješavina
ABCD bomba

KCl 80 filira
H2SO4 30 filira
Adrenalin endorfin
ABCD bomba

Stenjevačka republika

Doveli su me u Petrinjsku ulicu i tamo me ispitivali.
Zašto mi svi nosimo crvene kokarde u kosi?
To je moda.
Vražja je to moda.

Zašto ste posjećivali Luku i Franju u zatvoru?
To su mi prijatelji.
Jeste li znali da se sprema atentat na Cuvaja?
Nisam imala pojma.
A kad ste čuli za atentat?
Bilo mi je žao da je poginuo Hervojić.
A bilo bi bolje da je poginuo Cuvaj?
To ste vi rekli, a ne ja.

Tko je sve bio u Stenjevcu?

O čemu ste razgovarali?
Što se tamo dogovorilo?
Što znači Stenjevačka republika?
Što vam je poznato o organizaciji Jugoslavenske omladine?
Nisam nikada o tome ništa čula.
Tko je trebao donijeti žensko odijelo Luki Jukiću, da bježi?
Ne znam.
Koga ste izabrali za predsjednika Stenjevačke republike?
Ja o svemu tome nemam pojma. Sad prvi put čujem o nekoj Jugoslavenskoj omladini i o bijegu Luke Jukića.
Ali ste za Stenjevačku republiku znali?
To je bila šala.
Opasna šala.

U susjednu kuću, doselila se mala porodica: već stari roditelji i dva odrasla sina, obojica slagari, braća Malogorski. Jednog dana došla je sva zabrinuta naša nova susjeda. Pričala je kako njezini sinovi donose nekakve štampane papire. Kad su u kući sjednu u kut, čitaju te vražje papire i skrivaju ih u krevet. Čula je i riječi kao: policija, hapšenje, letaci, Marks, proleterijat. Oni su sicilasti. Zamolila sam gospođu Malogorski, ako nađe gdje kakav papirić, neka mi ga donese. Već za koji dan dobila sam ne papirić, već malu knjižicu, štampanu šapirografom. To pregledaj i još danas mi vrati. Reći ćeš mi što tu čita.

Ivan Andrović, Zagreb. Vaš članak je onjušio vatru.
Plava. Split. Ime? Druga stvar nije dobra. Javite se. Pozdrav.
B. Kotor. Hvala. Ne klonite!
V. B. Zagreb. Vozimo se istim vlakom u istom istom kupeu i još se ne poznamo?! O vašem prigovoru bi morali govoriti. U ostalom ta će se stvar pretresti u Valu.
"Jurislav Janušić". Sušak. Šta je od vas? Čije ime nosi vaš klub?!
M. M. Budimpešta. Čudno nam je, ne primismo ništa.
Niko. Graz. Dobro je. Hvala ti. Ući će u zgodan čas. Šta radite tamo? Pošalji kakav izvještaj. Zdravo.
A. L. Frankfurt. Primio. Hvala. Pošalji još štogod.
A. B. Sušak. Pošaljite o toj akademiji! Što je sa centralom? Pozdrav.
R. Dubrovnik. Ime? Ući će.
Leonardov. Split. Hvala. Ući će redom. Javite i vi svoje pravo ime.
I. Š. Osijek. Odakle ste ono izvadili? Ući će. Hvala.
D. B. Graz. Ovo primio. Pošalji šta više, što kraće i brojnije!
Mr. Budimpešta. Zakasnilo.
A. i R. Pazin. Hvala, ući će redom. U buduće se obraćajte izravno na upravu. Prištedit ćete mi tako sat vremena. Pisat ću vam opširnije.
V. B. Zagreb. Bit ću u nedjelju poslije podne kod kuće. Dodjite do mene.

Stenjevačka republika, Stenjevačka republika

Idemo idemo idemo u Stenjevac
Idemo idemo idemo u Stenjevac
Doktor Luka Jukić primarijus
Gjuro Cvijić politički agent

Augusto Augustov duh sveti
Milica Darka Anda Jelica
Nebo plavo mlado lišće
Vrijeme toplo a opet svježe

Franjo Neidhardt ministar financija
Josip Šarinić ministar domobranstva
U tom kraju nema kuća
Udaljeno od željezničke pruge

Eviva Stenjevac, eviva Stenjevac
Kamilo Horvatin šef policije
Drago Bublić posvećeni biskup
Roman Horvat veliki meštar
Iz ruke u ruku ide naš val

Idemo idemo idemo u Stenjevac
Eviva Stenjevac, eviva Stenjevac
Stenjevačka republika, Stenjevačka republika

Sudbeni stol

Tko je vaš branitelj?
Ja nemam branitelja i ja ga ne trebam! Kad čovjek čini ono, što mora, on skida kaput i njime maše. Ja se ne bojim dželata!
Kakav je put uz šuplju vrbu?
To nije izrađen put, ali se sijeno može onuda voziti.
To ne stoji! To je jedva nogostup!
Vi ste jučer tvrdili da niste znali u koju je svrhu bila bomba, što ste je nosili, pohranjena u vrbi. U istrazi ste rekli da ste znali da nosite pakleni stroj i da vam je Jukić rekao da njime kani izvesti atentat.
Ne atentat, nego da ga nekud kani podmetnuti.
Priznali ste da su u dogovorima o atentatu sudjelovali Neidhardt, Bublić i Cesarec, ova tri tek iza Duhova.
Ali ne s Jukićem!

Moj se stan nalazi prizemno tik uz sitničariju i to jedna soba s dva prozora prema Mesničkoj ulici, a druga prema Streljačkoj. Na jednom prozoru ove prve sobe nalazi se uvijek šest zemljanih lončića s cvijećem. Nenadano – na našu stravu zazveči staklo na prozoru s cvijećem. Nijesmo se u prvi mah sabrali niti razumjeli o čem se radi, dok u sobi ne nadjosmo revolversko tane od 6 mm kalibra. Na donjem staklu ugledasmo škulju, za čudo veliku kao novčić, koju je to tane probilo, strgalo stabljiku jedne biljke i razbilo gornji dio četvrtog lončića.

Tane od 6.35 mm ušlo je u stražnji gornji dio vrata neposredno ispod zatiljka glave, te prostrelivši šiju prodrlo izmedju prvog i drugog vratnog kraleža u samu hrptenjaćnu cijev te odavle tik iza ruba velike zatiljne ruke upravo u sredini kroz medijalnu brazgu češnje zatiljne kosti u kosom smjeru prema gore kroz lijevu polutku mozga te prodrvši potonju uletilo u velike mozgovne centre lijeve strane i prodrlo zatiljni tjemeni te sljepočni režanj velikog mozga gdje se je očito usljed vlastite težine spustilo u zatiljni režanj lijeve moždjanske pole.

Zdvojno lutam ulicama grada
Žalim što sam ostavio crvenu kuću
Što leži s desne strane Mitrovice
Kuću u kojoj umiru životi
Žalim, jer ono je život duha
Nemirnoga duha

Žalim one bistre glave
Žalim onaj život
U kom nema sitnih briga
Ukočenosti ni bontona
Žalim, jer ono je život duha
Nemirnoga duha
Žalim, jer ono je život duha
Nemirnoga duha
Žalim, žalim, žalim, žalim
Vi ste pratili Jukića na Tijelovo, znak da ste njegove nakane odobravali.
Ja sam čuo da su ga i dva detektiva pratila, pa iz toga ne slijedi da su mu odobravali.
Vi ste rekli da su Horvatin i Neidhardt ponudili da se baca kocka, no Jukić je to otklonio i da će se on sam žrtvovati.
O kockanju uopće nemam pojma. Ali možda su drugi htjeli bacati kocke, pa ako bi kocka na drugog pala, Jukića tako odvratiti od nakane.
Jukić mi je govorio i to da ga je već stid ići gradom jer da već pol Zagreba zna za atentat i da ga on u subotu mora izvesti.
Bublić u istrazi tvrdi da ste vi znali, idući s Jukićem, te ovaj kani u Mesničkoj ulici izvesti atentat.
Molim, ja to nisam rekao!
Jukić je Badaliću rekao da vi željno iščekujete izvedenje atentata.
Naprotiv, on se nije pouzdavao u nas i tajio nam je čas atentata.
Jesu li ikada u vašoj prisutnosti Cvijić i Cesarec nagovarali Jukića na atentat?
Jukića nije trebalo nagovarati, on je već u Zagreb došao s tom idejom, od koje su ga Cvijić i Cesarec uzalud kušali odvratiti. U subotu sam se na igralištu sreo s Jukićem i govorio s njime tek o dohotku koncerta. To bi jamačno kolega Konstantin Sandić mogao posvjedočiti.

Baš je prošlo pola 1, radila sam u svojoj sobi za pisaćim stolom, kraj otvorenog prozora. Najednom začuh odnekale dva hica i sekundu zatim neku viku. Sunem do prozora, pogledam prema dolje i ugledam nekog čovjeka, gdje hrlo trči, s revolverom u ruci. Dotrčavši do uspona na Strossmayerovo šetalište, ustavi se jedan hip i ja sam čula treći prasak. Komu je bio namijenjen i jeli zgodio svoj cilj, nijesam s prozora mogla opaziti, jer se ondje ulica tako zaokreće, te doljnu stranu otima oku.

Drugo tane je zahvatilo prelas lijeve strane vrata u lijevo rame i to upravo na vertikalnoj crti povučenoj od vezice uške. Treće je tane prodrlo dva prsta ispod vanjskog okrajka lijevog oka u jarmenidnoj izbočini obraza u veliki zatiljni otvor razorivši čitavu lijevu polovicu produljenog mozga. Četvrto tane je ušlo sprijeda u desno rame, te prodrlo u kosom smjeru od sprijeda gore prema straga i dole kroz tkaninsku mekač ispod pazuha te se zaustavilo na gornjem rubu desnog šestog rebra ispod desne lopatice.

Tko je vaš branitelj?
Ja nemam branitelja i ja ga ne trebam! Kad čovjek čini ono, što mora, on skida kaput i njime maše. Ja se ne bojim dželata!
Tako je Jukić snujući o republici, nazvao Cesarca duh sveti, jer je teoretičar, a Bublića biskupom ili ispovjednikom, jer je istupio iz Domagoja, a Horvatina šef policije.
Cesarec kaže da ga je zvao svetim duhom, znajući da se bavi literaturom, kao suradnik Vala.
Jukić se u snovanoj republici sam zvao doktor primarijus jer da će on liječiti one koje treba liječiti.
Kraljevskog komesara Cuvaja nazivao je kraljem republike. Tu je republiku Jukić sam u nekim momentima nazivao Stenjevačkom.
Narančić?
Baš jučer prigodom šetnje imenovao me ministrom izvanjskih posala, jer nijesam - dok smo zajedno stanovali bio nikad kod kuće.
Teodor Huber?
Iza povratka iz Srbije Jukić je govorio o Stenjevačkoj republici, o duhu svetome, a ja da ću biti dvorski slikar. Još je Jukić rekao da će svakog čovjeka izliječiti tako, te će za dva dana postati luda.
Kako ste se vi upoznali s učenjakom Hallainom i što ste s njime razgovarali?
Upoznao sam se s Hallainom kod mog strica gdje je učenjak pravio hipnotičke eksperimente sa mnom kao medijem. Uspavljivao me je i ja nijesam znao što se sa mnom zbivalo. Govorio je da sam vrlo dobar medij. To je bilo prije 3 godine. Kasnije je pred mojim ocem govorio da je moja narav vrlo podložna sugestiji i da ću nastradati s toga.
Zora Ruklić?
Jedanput mi je Jukić pokazivao neku kost, zamotanu u papiru, i tvrdio, da mu je izvadiše ispod jezika i da će je nositi na policiju.
Milica Semelić?
Jukić je govorio da je u Srbiji morao toliko govoriti dok je dobio bombe da mu je od govora narasla kost ispod jezika.
Sanda Hrubi?
Jukić me uvijek na ulici pozdravljao: "Eviva Stenjevac!" Meni u republici nije dao nikakve časti.
I ja sam vidio onu kost, dugačku kao prst, koja da mu je u Beogradu kod operacije izvađena, no ja mu to nisam vjerovao.
Alica Cvijić?

Jukić mi je govorio da je luda - pjesnik, a pjesnik - luda, i da je upravo spjevao pjesmu "Svjedoci bez glave".

Atentat

Ovaj grad je podignut za bijedno dostojanstvo sitnih buržuja, za časna zanimanja i intelektualni turizam. Stalni stanovnici gornjih katova dobro su zaštićeni od utjecaja ulice. Sam grad se nije promijenio. Izabrali smo ga za otvorenu scenu naše priče, u kojoj će nekoliko ljudi na praktičan način dovesti u pitanje sva dostignuća i ispade ovog društva i izložiti totalnoj kritici njegovu predstavu o sreći.
Fasade zgrada u Samostanskoj ulici. Zagreb, 2010.
Još jedno jutro na istim ulicama. Dugo je trajala ta šetnja.

Zagreb, 12. VIII. 1912. - Izgleda kao da je nad Zagrebom proglašeno opsadno stanje. Vojska, oružništvo i policija blokiraše sve glavne ulice, osobito one, koje vode u sudbenu zgradu. Oko Zrinjevca provučen je dvostruki vojnički kordon. Sav u crnini i okićen cvijećem ulazi u dvoranu Luka Jukić. Jak je i neustrašiv. Gospodje i gospodjice ga obasiplju cvijećem. Svugdje vlada velika uzrujanost.

U 11 sati izrečena je osuda, kojom se osudjuju:
Luka Jukić, na kazan smrti na vješalima.
Gjuro Cvijić, 15 godina star, na 5 godina tamnice.
August Cesarec, 18 godina star, na 5 godina tamnice.
Dragutin Bublić, 16 godina star, na 5 godina tamnice.
Franjo Neidhardt, 18 godina star, na 5 godina tamnice.
Kamilo Horvatin, 16 godina star, na 5 godina tamnice.
Romana Horvata, 19 godina star, na 6 godina tamnice.
Josipa Šarinića, 21 godinu star, na 6 mjeseci tamnice.
Vladimir Badalić, Dušan Narančić, Vatroslav Dolenc i Stjepan Galogaža riješeni su od optužbe.

Trka kroz Zagreb
Neue Freie Presse donosi
Narodne novine opisuju
Informacije redakcije pokret
Očevidci pripovijedaju
Atentator u krčmi Kovačić
Ban Cuvaj u automobilu
Svi na mjesta
Trka počinje

Trka kroz Zagreb
Poslije podne pola jedan
Na uglu Mesničke i Lisinskijeve
Do Pongratzovog vrta
Uz strminu na Strossmayerovo
Preskočio ogradu
Natrag prema uspinjači
Neue Freie Presse donosi
Narodne novine opisuju

Informacije redakcije pokret
Očevidci pripovijedaju
Neue Freie Presse donosi
Narodne novine opisuju

Trka kroz Zagreb
Trka kroz Zagreb, trka kroz Zagreb

Jukić je trčao niz Bregovitu
Trka kroz Zagreb, trka kroz Zagreb
Ilicom, Margaretskom ulicom
Trka kroz Zagreb, trka kroz Zagreb
Preradovićevom, Marovskom ulicom
Trka kroz Zagreb, trka kroz Zagreb
Vrt kinematografa Ćirilo-metodskog
Trka kroz Zagreb, trka kroz Zagreb

U Samostansku ulicu, u Samostansku ulicu

Trka kroz Zagreb, trka kroz Zagreb
Gundulićevom i Marovskom
Trka kroz Zagreb, trka kroz Zagreb
Prema Sveučilišnom trgu
Trka kroz Zagreb, trka kroz Zagreb
Kod Kazališne kavane
Trka kroz Zagreb, trka kroz Zagreb
Trka kroz Zagreb, trka kroz Zagreb

U Samostansku ulicu, u Samostansku ulicu
U Samostansku ulicu, u Samostansku ulicu

Smrt Andrije Fijana, velikog hrvatskog trageda, kosnula se je cijele naše javnosti duboko, a naša štampa je jednodušno iskazala pokojniku poštu kao narodnom velikanu. I dobro je, da se jednom posvetili uvodnici i prve stranice čemu drugome, do li tričavim stranačko-političkim natezanjima, pa i ako je bilo u tim člancima gdjegdje i praznih tirada i krokodilskih suza, nije ovo čas, da se na to osvrćemo. Fijan je bio doista veliki umjetnik i glumac: pojavom, fiziognomijom, sonornim glasom, patosom i potpunim uživanjem u svoju umjetnost. Nemamo mu danas zamjene, a omladina, koja se toliko puta zanašala za njime, plakala i drhtala, osjeća gubitak i uspomeni njegovoj iskazuje poštu iskreno i duboko.

Dokazano je da užas dželata ni u kojem slučaju ne podrazumijeva užas ubojice. Mnogo je toga kazano o vrijednosti ljudskog života, i o besmislenosti pretpostavke da možemo tražiti poštovanje za život sami ga uništavajući. Ali iznenađen sam upotrebom tog razloga za smrtnu kaznu, jer je to razlog koji bi mogao biti upotrebljen protiv bilo koje kazne. Mogućnost ljudske patnje je ono što bismo trebali postići da se cijeni, ne prosta mogućnost postojanja. Možemo zamisliti kako netko pita: kako možemo govoriti ljudima da ne nameću patnju, dok je sami namećemo? Ali na ovo pitanje bih odgovorio - svi bismo odgovorili - da odvraćanje patnjom od nametanja patnje ne samo da je moguće, nego je sama svrha kaznenog prava.

Atentati su provala bijesa i slijepog temperamenta, divlji trzaji kad se vlastitom glavom plaća ovaj nesebeljubivi gest samouništenja; oni su snažan prodor lične volje jedne političke grupe koja nastoji da bi pred svijetom pokazala i svojim samoubilačkim gestom dokazala ništavnu vrijednost čitavog stanja fakata o koje je taj atentat povezan i čiju trulost žrtva atentata u trenutku ubojstva simbolički predstavlja. To je smiono poricanje i poništenje činjenica do ništice, to je obračun koji svršava smrću atentatora na mjestu ubojstva ili na stratištu.

Zatvorske hipoteze

Stigavši na cilj u prostor koji mi se sa svojim hodnicima odmah pričinio Hartmanovom knjižarom, to više što sam i ja u jednom njegovom dijelu imao prikazivati jednu živu knjigu, na koju je pala anatema, pa ne smije u promet. Nas je sada šestoro u velikoj sobi od 16 koraka dužine i 8 širine, svatko u jednom kutu, s knjigom u ruci, s različitim mislima - to je internacionalna čitaonica, Evropa pod ključem. Ali dok su nekad dvije glave imperijalnog orla gledale prema vani, u našem bi slučaju trebale biti okrenute prema unutra tako da jedna napada drugu.

Život našeg planeta ponavlja se iz dana u dan
Na mnoštvu bratskih zvijezda
Uvijek svuda ista drama čovječanstvo živi u svojoj tamnici
Uvijek svuda ista drama ista kulisa na maloj pozornici

Zatvoriše me u samicu, najprije u parteru, zatim, u 1. katu, obukli su nas novim odijelima, dali su nam knjige, a treći dan i posao pa tako: malo čitaj, malo pleti stolice i prolazi vrijeme prolaze dani. Red i mir koji Carstvo predlaže ne može se postići ali ih on svejedno stalno ponovo predlaže. Sutra 23. prosinca prelazimo u skupni zatvor, nas šestoro u jednu samo našu sobu. Iz sobe u sobu, pa će me tako vrijeme dovesti u onu sobu u kojoj ste i vi.

Svaki oblutak, čovjek, događaj
Ima mjesto na dalekim dvojnicima
Uvijek svuda ista drama nešto novo uvijek je staro
Uvijek svuda ista drama nešto staro uvijek je novo

Svaki pobunjenički događaj izaziva šok za sustav u njegovoj cjelini. Najvažniji vid koji su te borbe pokazale mogu biti iznenadna ubrzavanja. U samici sam točka, prolazeći u crkvu ili na kupanje, ja sam pravac, a na šetnji ja sam krivulja, a sveđer sam (eto i matematike!) broj, broj 1928! Sveđer se samo nekud vrtim, gonim onoga pred sobom, a mene pak onaj iza mene; to se inače u kaznioničkom dijalektu zove šetnja.

Ono što pišem u ćeliji Taureau
Pisat ću vječno
Na stolu, perom
Koji su isti mojima
Uvijek svuda ista drama kakva melankolija
Uvijek svuda ista drama kakva monotonija

Splela sam 29 stolica a na tridesetoj upravo sjedim. Dižemo se u pet sati, od pola šest do pola sedam sati šećemo dugim koracima preko uzničkog dvorišta, čitamo od devet do pola dvanaest, ručamo, čitamo do jedan sat, radimo do četiri i pol sata, čitamo do osam sati i spavamo u devet. I tako tri godine. Mnoštvo je stvarna snaga našeg društva, a Carstvo prazan, parazitski stroj.
Još ne učim rezbariju, dosad sam opletala stolice, a sad prepisujem akta. Tri - četiri sata na dan radim, a ostalo se bavim svojim poslovima.

Sve što bismo ovdje trebali biti
Već smo na drugim zvijezdama
Uvijek svuda ista drama sve se ponavlja i korača na mjestu
Uvijek svuda ista drama vječnost izvodi istu predstavu

Danom 8. lipnja 1912. Hrvatska je stupila u Evropu. U Mitrovicu sam stigao prilično ravnodušno, dapače sam se i smijao i pjevao u vagonu, ali sve je to bila gluma. I tako sam ovdje lijepo adjustiran, dobio sam samicu s asfaltom s ovim namještajem. S nama se postupa kao sa političkim krivcima, a to znači, da se ja niti ne osjećam u kaznioni, nego na nekakoj univerzi, koja imade svoj vlastiti internat, u kojemu opet vladaju nešto stroži propisi. Ali to je zatvor, to je ropstvo, to je tovarište izdisanog zraka i tako moraš da udišeš 23 sata od 24 sata. Razumij, da ja nisam došao u kaznionicu, da o meni drugi govore, nego da ja imam pravo govoriti o tima i za te druge. Simbol Austrougarskoga carstva, dvoglavi orao, mogao bi predstavljati suvremeni oblik Imperija. Prva glava orla je pravna struktura i moć, a druga glava je mnoštvo koje je naučilo ploviti po tome ogromnome moru.

Naše su misli
U zimskim debatama
U mojoj sobi, kod tople peći
Srtale kao valovi
Iščezavale kao valovi
Navaljivali smo kao valovi
Odbijali smo kao valovi
Što smo mogli drugo?

Bili smo Valaši
Bijasmo - valovi
Bili smo Valaši
Bijasmo - valovi

Split, 10. listopada

Policija plijeni "Val" po kavanama i trafikama. Motivi: revolucionarni pokret. "Val" medju djaštvom razgrabljen u jedan čas! Oduševljenje ogromno. Glavna konverzacija o revolucijonarnom "Valu" i o novom pomladjenom životu. Profesorski zborovi gimnazije i realke proganjaju napredne djake. Divljaštvo. Nepravda. Sveučilištarci drže skupštinu u prosvjed protiv tim šikanacijama. Sprema se borba. Bit će more! Alfirević

GALERIJA
GALLERY