oBoLIišAhU


Performance koji smo nazvali -obolišahu - osobna je priča -povijesno povezana mojim odrastanjem, prati događanja iz sjećanja počevši u ranim godinama druge polovice 20 stoljeća, kaotičnom mašinom vremeplova prožetih impresijama šestogodišnjeg dječaka s govornom manom /riba ribi grize rep/ odnosi nas kroz svu tu medijsku zavrzlamu,strku političkih novosti, filmskih žurnala / filmskih projektora - 35 mm, drvene kutije s katodnim cijevima, ispupčenih ekrana, poluhladnih kino dvorana ispunjenih drvenim stolicama / preko kuhinjskog stola, dva drvena štokrla, drvene izguljene šahovske ploče i figura koje nedostaju /kutija šibica kao bijeli top/, velike sportske dvorane s postavljenom pozornicom umjesto rukometnih golova, košarkaških konstrukcija, bokserskog ringa / razglasom s jasnom najavom - Gang Of Four, novinskih članaka,šahovske knjige džepnog izdanja na kiosku Duhana - kupljenog od ostatka novaca - dinara od kruha i mlijeka - na koricama lijepo piše - Fischer - Spaski, prizorom unutar vidno omeđenog područja tv ekrana-35 puta 45 cm, gdje tisuće studenata u naletima spuštaju i podižu male crvene knjižice - skandirajući - Mao, Mao, Mao, kupljenog stripa o gerilcu koji se odrekao ugodne građanske karijere /kako su nas učili - radi nas/ edukacija je njihov posao /Ernesta / Che-druga-Guevarre/ čiji se je lik pridružio svojim izgledom u istovremenosti s počecima rocken rolla - namjesto gitare s oružjem u ruci, prozirne staklaste oči poginulog gerilca, da bi uz gromoglasno treštanje divlje muzike - lik uličnog borca /Myke Tysona/ boksera koji se uz prigodnu svitu strmoglavljuje prema ringu, otkrivajući bolne tetovaže Chea i Maoa, sve to pomiješano s očevim predmetima iz osobne upotrebe-dotrajalih u svojoj vremešnosti, darovanih za predstavu sina-naočale, dva para cipela, neispravan ručni sat, uz buku "duhovno recikliranog smeća", nježnim glasićem djevojčice koja iščitava naslove internet stranica sa spomenutim materijalom kompresiranim na čvrstom disku, činjenice dvadesetog stoljeća koje su širom otvorile zjenice djeteta,mladića u odrastanju, zaustavljaju se uz cvilež, trenje, fizikalne procese magnetizma, inercije, predstava se zaustavlja za stolom u sobi 47 godišnjaka koji svom silinom nastoji da pobjedi računalni program-šah za velemajstore /šah, mat, pat, shatranj, shatranj, šuh, šeh, šah, chaturanga, chaturanga, veiqi, veiqi, šah, šeh, šuh, shatranj, shatranj, chaturanga, šah, veiqi, veiqi/ želeći da kako Gary Kasparov kaže "očuvajmo dostojanstvo čovjeka u srazu sa mašinom na području inteligencije gdje nam je sada primat ugrožen". Šah kao rat, rat kao šah, kao šah rat, kao rat šah, pjesak Iračke pustinje - strateška područja manipulacije vojnih služba - znanstvenika - ratnika, Kgb-a - uhoda i pokojnih političkih močnika, lika Budhe na militarističkoj jakni s oznakom Camp David, divljeg plesa bijelog "samogorućeg leptira", koji ne može da se zaustavi, noćnog odabira ciljeva,infracrvene kamere bilježe pogodak u metu, x u x /sakriveni ljudski leševi, djelovi tijela/nadalje su činjenice koje su se otkvačile od kompozicije koju sam zaključio prije nego što sam započeo nastavak početnim metaforama - inverzijama - šah kao rat - rat kao šah----- što tijelu još ja imam svome na,imam ja svome tijelu na još što, još što tijelu svome na imam ja, svome ja što na imam tijelu još -----------------------------------------

oBoLIišAhU fotografije