QUEER

Tosca 914: ‘Svaka avangarda ima samo jedno vrijeme koje nema vremena nadživjeti’



autor: Darko Vinketa

Jučer je održana premijerna izvedba protuopere ‘Tosca 914’, a repriznu izvedbu pogledajte danas (30. lipanj) u Teatru &TD (Savska 25) s početkom u 22 sata.

Tosca 914 je protuopera tehnologije moći čiji protagonisti stvaraju bespovratnu situaciju koja se opire tehnikama nužnosti integriranja individua u društvo, nužnosti koja se naziva policija – ‘Cilj je policije istodobno jačati živote građana i moć države’. Žudnja pobunjenih protagonista Tosce 914 je stvarati situacije stalnog slabljenja života i moći države, njezine nužnosti.

Q.hr: Šahtofoni surađuju već neko vrijeme, koja je bila vaša motivacija za stvaranjem protu-opere Tosca 914? Uostalom, kako biste što jednostavnije objasnili što je to protu-opera?

I&V: Šahtofoni su instrumenti za proizvodnju zvuka, oni su napravljeni pod izazovom Intonarumorija – muzičkih kutija Luigija Russola, kompozitora i izumitelja umjetnosti buke u periodu futurističkog pokreta. Godine 1914. izveden je prvi koncert intonarumorija u Milanu. Šahtofoni nisu njihova replika, oni su samostalan, neovisan sistem za proizvodnju zvuka koji čine mreže opruga, šaht poklopci i njihove akustične limene kutije. Izvorno, i Šahtofoni i Intonarumoriji, kao pra-analogni sintesajzeri, mišljeni su protu-instrumentalno, ali je s njima moguće raditi i u simbiozi različitih instrumentalno-vokalnih izvođenja. U trenutku praizvedbe intonarumorija, oni su bili protivnici dominacije talijanske opere, a potom i sve postojeće glazbe tišine. Naši Šahtofoni danas u konceptu performansa pod naslovom Tosca 914 rade s materijalom opere na način detournamenta, tom primjenom situacionističke tehnike podrivaju operne dionice sastavljajući ih sa šahtofonijama po instrukcijama grafičkih kolorističkih partitura čiji libreto se temelji na političkom događaju – atentatu koji pronalazi dodirne točke s autentičnim libretom opere Tosca.

Q.hr: Tri riječi kojima biste opisali svoj performans? Zašto baš te tri riječi?
I&V: Ekstremno – Muzičko – Kazališno: Ekstremno zato što želi otići najdalje moguće u izvođenju ideje slobode, rada koji radimo najbolje od svih radova koje bismo mogli raditi; Muzičko – zato što vjerujemo da je takvo nizanje zvukova proizašlo iz naših novih instrumenata u konačnosti muzika, imamo povjerenja u muzikalnost njihovog zvukovlja i tako s njima izvodimo; Kazališno – zato što prilikom izvođenja proizvodimo kazališni gestus – Šahtofonista i Šahtofonistica.

Q.hr: U svojem radu, kako je već mnogima poznato, koristite neobične instrumente. Od kuda crpite motivaciju u svojem umjetničkom procesu i otkud uopće ideja za takvim oblikom performansa?

I&V: Ideja za korištenjem neobičnih instrumenata, pronađenih kroz proces duhovno recikliranog smeća ili prepariranje postojećih klasičnih instrumenata i njihovo izoliranje funkcije njihovog prvog zvuka proizlazi iz želje za dehijerharhizacijom akademskog sistema poimanja bavljenja glazbom, ekonomije i politike takvog rada, proizvodnje hijerarhijskog odnosa imanja sredstava za participaciju u glazbenom svijetu, situacije učitelja i učenika, afirmiramo procese proizvodnje viška demokratizacije, stanja nikad dosta demokracije, odnosno dehijerarhizacije u svakodnevnom životu.

Q.hr: Tosca 914 je dio triologije “Svaka revolucija je bacanje kocke” te označava svojevrsni završetak trilogije. Ovako zaokruženo, koja je u biti poruka koju želite prenijeti publici, odnosno što publika može očekivati kada se priča ispriča do kraja?

I&V: Radimo s memorijom kratkog postojanja ideje umjetničko-revolucionarnog pokreta u doba povijesne avangarde u našoj sredini. Kraj ove priče ujedno je i kraj te avangarde, čije snove i more prizivamo kratkim prolascima kroz niz ispada njezinih tragičnih protagonista. Od skupine đaka Valaša, kako smo imenovali članove literarno-revolucionarnog kružoka okupljene oko časopisa Val Vladimira Čerine, preko samo-imenovanog predstavnika radničke emigracije u Americi, do jedva punoljetnog revolucionara Hercigonje koji je slao svoje vršnjake na literarno-glazbeno-revolucionarnu obuku u Hrvatsko narodno kazalište, na predstavu Tosca, oni u nizu bespovratnih situacija reprezentiraju ideju da svaka avangarda ima samo jedno vrijeme koje nema vremena nadživjeti. Konstruiramo opasnu po život vezu između umjetnosti i života.

Q.hr: Koji su vam daljnji planovi? Pripremite li novo iznenađenje za publiku?

I&V: Prvi planovi se granaju u nekoliko smjerova, od proizvodnje šahtofonskih audio-video  kutija koje naseljavamo ljudima, izvođenja zvukova i dokumentarno-poetskih tekstova šahtofonskih partitura, radionica za izradu grafičkih kolorističkih partitura sa studentima ALU, ADU i Glazbene akademije, video istraživanja sa slikama nadzornih kamera, sigurnosnih ogledala te snimkama njihovih slika unutar i izvan instalacija, te predstavljanje izvedbene instalacije, višegodišnjeg istraživanja na izvornim gradskim lokacijama kao epiloga trilogije “Svaka revolucija je bacanje kocke”, s kojom ćemo ovu priču o fantomu avangarde izvesti do njezinog kraja.

www.queer.hr