DB Indoš - Kuća ekstremnog muzičkog kazališta
TOSCA 914

Autori: Damir Bartol Indoš & Tanja Vrvilo
Koprodukcija: Perforacije Festival, Teatar &TD

Protu-operu o slučaju Schäffer izvode funkcionari Šahtofona - Damir Bartol Indoš i Tanja Vrvilo, Dina Puhovski - mezzosopran, Helge Hinteregger - grlena glazba, Damir Prica Kafka - preparirani klavir, Miro Manojlović - vibrafon, Hrvoje Nikšić Nikša - zvučne mikrofonije.

Tosca 914 je protu-opera tehnologije moći čiji protagonisti stvaraju bespovratnu situaciju koja se opire tehnikama nužnosti integriranja individua u društvo, nužnosti koja se naziva policija - “Cilj je policije istodobno jačati živote građana i moć države”. Žudnja pobunjenih protagonista Tosce 914 je stvarati situacije stalnog slabljenja života i moći države, njezine nužnosti. Ovaj treći dio dokumentarističke trilogije “Svaka revolucija je bacanje kocke” DB Indoša i Tanje Vrvilo, preuzima slučaj neuspješnog atentata Jakoba Schäffera na bana Skerlecza koji se dogodio 25. 05. 1914. nakon prvog čina opere Tosca, u auli i vestibilu HNK-a u Zagrebu, kada je nadvojvoda Leopold Salvator u banovoj pratnji prisustvovao samo prvom činu najbolje operne izvedbe sezone s protagonistima Mirom Korošec i Markom Vuškovićem. Mjesec dana prije Sarajevskog atentata i početka Prvog svjetskog rata pisao je Pokret: “Bez ikakve individualne krivnje imao je ban da bude napadnut možda kao predstavnik državnog stanja naše zemlje. Današnje državnopravno stanje naše domovine ima svoje uzroke, koji se ne daju pogađati revolverom.” Trilogija je nadahnuta posljednjim rukopisom Josipa Horvata iz 1968. o isprepletenim sudbinama četvorice zagrebačkih atentatora 1912.-1914. (“četvorice humanih atentatora u Kroaciji” kao “nultoj generaciji terorista”) te povijesti hrvatske pobunjene omladine u doba Austro-Ugarske Monarhije: Luke Jukića (atentatora na bana Cuvaja) i Stjepana Dojčića (atentatora na komesara Skerlecza) koji su svoje neuspjele atentate izveli te Stjepana Planinšaka i Jakoba Schäffera, za koje postoji sumnja jesu li uopće bili atentatori. Naš rad nastoji promisliti materijalističku povijest medijskog djelovanja u kazalištu i koncept izvedbene umjetnosti izvan kazališnih načina proizvodnje kao odnos između teatralnosti kao gole egzistencije i teatralnosti kao medija.

Premijera i repriza u okviru festivala Perforacije:
29.06.2014. - Teatar &TD - 21:00
30.06.2014. - Teatar &TD - 22:00

DB Indoš - House of extreme music theatre
TOSCA 914

Authors: Damir Bartol Indoš & Tanja Vrvilo
Co-production: Perforacije Festival, Teatar &TD

A counter-opera on Schäffer case is performed by functionaries of Schachtophone - Damir Bartol Indoš and Tanja Vrvilo, Dina Puhovski - mezzo-soprano, Helge Hinteregger - throat music, Damir Prica Kafka - prepared piano, Miro Manojlović - vibraphone, Hrvoje Nikšić Nikša - sound microphony.

Tosca 914 is a counter-opera of technology of power whose protagonists create a situation of no return that is resistant to necessity of techniques of integrating individuals into society, the necessity called police - “The task of police is to foster both citizens’ lives and the state’s strength.” Desire of Tosca 914’s rebellious youth was to create situations of permanent reduction of life and power of the state, its necessity. The third part of documentaristic trilogy “Every revolution is a throw of the dice” by DB Indoš and Tanja Vrvilo appropriates the Jakob Schäffer case, his unsuccessful assassination of Ban Skerlecz that took place on the May 25, 1914 after the first act of opera Tosca in a hall and vestibule of Croatian National Theatre in Zagreb, when the Archduke Leopold Salvator accompanied Croatian Ban and attended the first act of the best opera performance of the season with protagonists Mira Korošec and Marko Vušković. A month before the assassination in Sarajevo and beginning of the First World War a newspaper Movement wrote: “Without any individual guilt the Ban had to be attacked perhaps as a representative of a state of our country. Today’s law and state status of our country has its causes, which can not be hit by revolver.” The trilogy is inspired by the last Josip Horvat’s manuscript, written in 1968, on intertwined fates of the four Zagreb assassins from 1912 to 1914 (“four human assassins in Kroacija” as “the zero generation of terrorists”) and the history of Croatian rebellious youth in the Austro-Hungarian Empire: Luka Jukić (an assassin of Ban Cuvaj) and Stjepan Dojčić (an assassin of Commissioner Skerlecz) who performed their unsuccessful assassinations, as well as Stjepan Planinšak and Jakob Schäffer, for which there are doubts whether they were assassins at all. Our work seeks to rethink the materialist history of media effect in theatre and concept of performance art beyond theatrical modes of production as relations between theatricality as bare life and theatricality as media.
Premiere and reprise in the framework of The Perforations Festival:
29.06.2014 - Theatre &TD - 21:00
30.06.2014 - Theatre &TD - 22:00

With support by Zagreb City Council for Education, Culture and Sport and Ministry of Culture RH

TOSCA 914

I: MACCHINA TIPOGRAFICA

Dina (prvi dio uz pianino, vibrafon, grlenu glazbu):
Jan Jan Jan Jan kuBede kuBede koviću koviću koviću uzal uzal uzal uzal uzal ud ud ud nojetra žiti žiti žiti žiti ži ži ži  ti ti ti ti ti ti uzorme đuistak đuistak đui đui đui đui đui stak stak nutima nutima poli poli poli  po po po po po po po licij skimlju licijskimlju licijskimlju licijskimlju di di di di ma ma ma dima dima  Ni Ni Ni Ni Ni Ni Ni Ni Ni je je je je je bioFo bioFo uche usche usche
Si Si Si  tan tan tan, no no no no no no no no  propor propor ci ci ci ci ci onalnogra đen đen đen đen, sli sli sli cemko  je  je  je mo mo mo mo mo mo žda žda žda  uni uni jansa jansa jansa jansa ma ma ma ma ma as as as as metr metr metr ije oštr opštr oštr ihdu ihdu golj golj golj golj golj ast ast ast ih ih ih ih cr cr cr cr cr cr cr taoda taoda taoda valo valo valo  ne ne ne ne ne ne ne ne urav urav urav notežen notežen ost ost ost ost ostSa ostSa mo mo mo mo mo  sumu oč oč ibi ibi ibi leču leču leču dne dne dnesit  ne ne ne ne, nem nem nem nem ir ir ir ir ne ne ne ne ne ne ne nek ao ao
uvje uvje uvje verice verice verice Ulo Ulo Ulo vač vač vač kom odi odi odi je je je je je lu lu lu lu lu  ili ili ili ili  ufra ufra ufra ufra ku ku ku ku  te te te te te ško ško  bibi bibi bi bi bibi lo lo lo  unje unje unje unje mu mu mu mu munas munas lut lut lut iti iti iti raf raf raf raf ini ini ini ira ira ira iranog  nogkrv nika  nika nika nika — bi bi bi bi bi bi jaš jaš jaš etip etip  za za za za za za go go go go rskog rskog rskog  vla vla vla ste ste ste ste ste ste lina lina lina  il ili il ibi ibi ibi ibi všeg všeg  au au au stri stri stri jskog jskog jskog  ka ka ka ka ka ka va va va va va le le le le le rijskog of of of of cira cira cira cira ci ci ci ci ci ci ra ra ra ra ra

Indoš i Tanja (san s Đukom):
Sjedim sa Đukom na njegovom motornom kotaču. Zapeli smo na granici. Motor se trese pod našim stražnjicama, halabuči bezidejno prazno, stigli smo kao bjegunci, pregledavaju nas kod rampe, a pred nama se otvara ravna crta bitumeniziranog puta sa grubo valjanim asfaltom, dobra cesta s urednim miljokazima, put u slobodu, to nije fata morgana, to je nešto što će se obistiniti za sekundu, samo da ovi analfabeti svrše glupe formalnosti, zaboravit ćemo sve naše brige!
Sjedim sa Đukom na njegovom motornom kotaču. Dobra cesta s urednim miljokazima, put u slobodu, to nije fata morgana. Međutim, nešto se zbiva, skinuli su Georgija, vode ga u kancelariju, uspio je da se otkine jednome od onih gorila, nešto mi dovikuje da krenem, nije samo on u pitanju nego i ja, i tako sam udario nogom motor, bijesno kao konja ostrugom, i jurnuo punom brzinom, slomio rampu i sada grmim na ludom kotaču kao kakova zlatna kaciga na mototrci.
Osjećam kako mi se pneumatici lijepe o grubo valjani asfalt, držim motor čvrsto u rukama, svladavam brzinu sve brže, zapravo sam munja u jednom jedinom vodoravom potezu, sjajno, nisu pucali, a mogli su, ni s ovu stranu nisu me zaustavili. Odjurit ću u nepovrat i nikad se više neću zaustaviti.
Sjedim sa Đukom na njegovom motornom kotaču. Dobra cesta s urednim miljokazima, put u slobodu, to nije fata morgana. San će se popeti na krov, na sve dimnjake, on će obrasti sve ulice i sve gradove, san se kreće na komarčevim nogama.

Dina (drugi dio uz pianino, vibrafon, grlenu glazbu):
Os Os Os  obn obn obn obn o o o o o o  je je je je je je bioka bioka zi zi zi zi zi zi vahu vahu ko ko ko jisu jisu jisu s s s s s s s s s s s nji nji nji mdo mdo mdola la la la la la la zili zili zili za za za za za za je je je je je dno dno udru udru udru štvo štvo vr vr vr vr vr vr lo lo lo lo lo lo ugod ugod an an an an an udvo udvo udvo ran ran ran  lju lju lju lju be be be be be be be zan zan zan iduh iduh iduh ov ov ov ov ov ov it it it it it it it umuš kom umuš kom jedru jedru štvubi štvubi štvubi omoć omoć an an an an an an potator potator potator Ibi Ibi Ibi Ibi Ibi oje oje po po po po po po znatka znatka osa osa ku ku ku ku ku ku pljač pljač bidermajerskog bidermajerskog po po po po po kuć kuć kuć stva stva Da Da Da Da Da Da pa pa pa pa čestruč čestruč nja nja nja nja nja nja nja  na na na na na na na to to to to to to to m m m m m m m m m m po po po po dr dr dr dr dr dr učjuKa  t t t t t t t t  ka ka d d d d d d d  bi bin bi sese ses ses dr dr dr dr uš uš uš tve tve nihpri nihpri re re re re re re dbizna dbizna  o o o o o o oko oko oko oko po po po no no no ći ći ći ći ći ći iz iz gu gu gu bitivra ti ti ti ti ti ti vši vši se se se se tekoko tekoko dr dr dr dr dr dr ug ug ug ug eu eu eu re re re re re  Že Že Že Že Že ne ne ne ne ne ne ko ko ko jimaje jimaje cje cje cje li li li li li li vaoru ke ke ke ke ni ni ni nislu nislu nislu ti ti ti ti ti le le le le le da da da da da da jekroz ta ta ta ta ta ta ta dvasa dvasa ta ta ta ta vla vla sto sto ručnomu ručnomu čio čio čio  svo svo jeuha jeuha pšenike pšenike pšenike na na na na na na na na po po po po po li li li li li li ci ci ci ci ci ji ji ji ji ji ji ji  tuk tuk ao ao ao ih ih ih do do do do kr kr kr kr kr vi vi vi vi vi  za za bi bi bi bi ja ja ja o o o o o o o im i im i im i ča ča ča vlepod vlepod no no no no no k k k te te te te te  iz iz iz me me me me đu šu đu đu đu dvatur nu nu nu sa sa sa sa sa  bi bi bi če če če va va va nja nja nja nja si si si lo lo lo lo lo va va va va o o o o o o o o ko ko ju ju ju ju uh uh pšenicu pšenicu  za za ti ti ti ti m m m m m m u u u u u mio mio mio mio, iz iz iz mo mo mo li li li li o o o o o o o po po po po ko ko ko ko ju ju ju ju mol mol itvukle čr lr le ći ći ći pr pr pr pr pr pr ed ed ed pro pro pe pe pe pe lom lom lom  i i i i vr vr vr a a a a ti ti ti ti o o o na na na na na za za za ba ba ba ba vu vu vu vu vu

 

PRVI STAVAK PARTITURE
(koloristička grafička partitura za mezzosopran, šahtofonističke glasove, grleni glas, preparirani klavir, vibrafon, zvučne mikrofonije)

Dina, Indoš, Tanja:
Dana 2. svibnja tg. pošao je naime sa đacima ovdješnje trgovačke akademije na naučno putovanje u Beč. Kad su 4. svibnja tg. poslije podne razgledavali dvorski naravo slovni muzej, veli da se je odjelio od svojih drugova i našao na trgu pred tim dvorskim muzejom osmoricu akademičara, članova društva Zvonimir, kojemu ali nijednome za ime ne zna, pa kad mu je jedan od njih ponudio samokres, da ga je od njega kupio za 8 kruna.Tom zgodom, da je bilo u samokresu 6 punih naboja.Vrativši se 9. svibnja t.g. u Zagreb kupio je 11. svibnja t.g. iz gotovine od 2K, koja mu je preostala još iz Beča, u trgovini Kočenda kutiju sa 25 naboja, za iznos od 1K. Pošto je htio taj samokres iskušati, pošao je 14. svibnja t.g.iza 3 sata po podne iz grada, te se uputio preko Save, gdje je na jednom polju s desne strane ceste pucao najprije u jedan panj vrbe iz udaljenosti od 5-7 koračaja. Pošto se nije mogao uvjeriti da li je panj pogodio, jer je isti bio sasvim trul, to si je uzeo za cilj, jedan mravinjak, kojeg je nogama nagazio u svrhu, da se uvjeri da li će ga pogoditi. U taj mravinjak pucao je također iz udaljenosti od 5 odnosno 7 koračaja, te se uvjerio, da je cilj dobro pogodio, jer je više metaka ušlo u taj mravinjak. Na tom mjestu ispucao je oko 20 hitaca. Očevidom na licu mjesta ustanovilo je redarstvo, da ti navodi Jakoba Schäffera doista odgovaraju istini, jer je pronašlo,da je jedno tane doista prošlo kroz panj vrbe, koji je Schäffer pokazao, a kod odnosnog mravinjaka pronađeno je 5 ljusaka istoga kalibra, dočim na samom mravinjaku nije pronađeno nikakokovih tragova, jer su usljed kiše sasvim nestali bili. Kako je spomenuto, Jakob Schäffer odlučno poriče, da je kanio izvesti atentat na Preuzvišenog gospodina Bana. Prema njegovom kazivanju pošao je on 20. svibnja o.g. poslije škole najprije kući, a odavle uputio se je u šetnju u Tuškanac i ponio sa sobom samokres u nakani da ondje puca. Međutim nije mu se pružila prilika, jer je u Tuškancu bilo dosta ljudi, pa se stoga vratio u grad. Došavši oko četvrt 7 sati na ugao Ilice i Frankopanske ulice, opazio je na kazališnoj cedulji pred kavanom Bauer, da se u kazalištu daje TOSCA, pa je stoga odlučio da pođe u kazalište. Novaca imao je baš 70 fil. koliko stoji ulaznica za stojeći parter, pa je stoga na blagajni kupio kartu i uputio se u kazalište, jer ga je privukla sama opera TOSCA, dočim da uopće nije znao, da će tu predstavu posjetiti Njegova Preuzvišenost Ban. U kazalištu bio je cijelo vrijeme sam u stajaćem parteru, a kad se je predstava svršila izašao je u vestibil u nakani, da se izravno uputi kući, nu međutim kod izlaza, da je bilo toliko općinstva, da se nije mogao proturati, pa je stoga stao da gleda, misleći, da će valjda izaći Njegova Visost Leopold Salvator. Dopušta mogućnost, da je koji put pogledao prema lijevom stubištu, koje vodi u lože, nu veli, da je gledao tek iz radoznalosti. Pošto je općinstvo nagrnulo na srednja vrata, to da nije mogao izaći,pa je pošao prema desnim izlaznim vratima, pa pošto je opazio,da će se automobil banom staviti u gibanje, to da je začas stao. U taj čas, priznaje Schäffer, da je držao desnu ruku u desnom žepu hlača i u ruci držao samokres, spreman za pucanje, nu poriče, da ga je držao u nakani, da ga iz žepa izvuče i počini atentat, već se brani da je držao desnu ruku u žepu, jer je to njegov običaj kad stoji, jer mu je desna noga kraća. U čas kad je stajao pred desnim izlaznim vratim veli, da je najednom osjetio, da mu netko traži nešto u desnom žepu hlača, a to je bio jedan redarstveni činovnik, koji ga je odmah predao jednom redaru. Konačno dopušta Jakob Schaffer da je izlazeć iz kazališta bio uzrujan i da se je ta njegova uzrujanost mogla i na njemu opaziti, jer da ga je opera TOSCA dirnula. Poriče da je atentat kanio izvesti, a naročito, da ga je kanio izvesti nagovoren po Rudolfu Hercigonji.

II. CANZONE RUMORISTA
Dina: Canczone + Tosca

Indoš:
Policijot Bedeković u Petrinjsku neka se glavni Janko javi Jankić ulicu
Glavni  Jankić policijot neka se javi u ulicu Janko Petrinjsku Bedeković
Policijot Janko u ulicu Petrinjsku Bedeković neka se glavni Jankić javi
Jankić policijot javi se Bedeković neka glavni u Petrinjsku ulicu Janko
U Petrinjsku Jankić policijot neka se glavni Bedeković javi Janko ulicu
Bedeković ulicu policijot Janko glavni neka se Jankić u Petrinjsku javi
Ulicu Petrinjsku glavni policijot Janko Bedeković neka se javi Jankić
Javi u Petrinjsku neka Janko se policijot Jankić glavni Bedeković ulicu
Glavni Janko u Petrinjsku Bedeković ulicu Jankić neka se policijot javi
Janko policijot Bedeković javi se glavni Jankić u Petrinjsku neka ulicu
Policijot se neka u ulicu Jankić Janko Bedeković glavni Petrinjsku javi
Neka se Janko Jankić glavni Bedeković policijot u ulicu Petrinjsku javi
Glavni policijot Janko Bedeković Jankić neka se javi u Petrinjsku ulicu
Neka se Janko Jankić glavni Bedeković policijot u ulicu Petrinjsku javi

Tanja:
Ovaj rat je pravi futuristički veliki rat automobila, aviona, benzina, tenkova, džepova, klinova, kazana. Taj rat daje boljševičkom pejzažu sunčani fašistički pečat. Automobili, čokolada, lutke, svi odlaze i svečano nestaju kao na carističkom plesu, a iznad njih dršću zvijezde smrznutog Velikog Medvjeda. Suncokreti pokazuju svoje zlatne satove grimiznoj ruskoj zori. Na telefonima bruje zapoviedi garibaldinske historije. Sjajna zvonkost bitke na Donu, kao u velikoj dvorani za koncerte, sa dugim ustalasanim brežuljcima na kojima se njiše žito. Crkve sa zlatnim lukovicama, kuće kosturi, zaneseno slušaju tajanastvene zvukove topova. Dodir kacige i metalnog dugmeta stvara zvuk božićnih rimskih zvona, a čuturica zvecka kao žuborenje lombardijskog potočića.

III. BIO SAM UAPŠEN

Indoš (u šahtofon kabini):
Bio sam uapšen, 1. XI u 6 sati poslje podne,
Bio sam uapšen, Bio sam uapšen
Odveli su me u drugi kat u sobu g. Dr. Janka Bedekovića  i za pozdrav dobio sam od njega nogom u želudac, da sam se srušio na pod.
Vezali su me za stolicu lancima i to ruke i noge i tako su me valjali po sobi po podu.
Kod policije preslušava se ovako: Spomenuo je ono što sam pod batinama rekao kod policije, pa je to diktirao u zapisnik na stroju,
na kojem je pisala gdjica Stiplošek, koju poznam od prije.
Bio sam uapšen, Bio sam uapšen
On je pitao točku po točku i diktirao na stroj,
ako sam ja što htio promjeniti rekao mi je ovdje nemaš ništa da preinačuješ nego samo potpišeš,
ako nećeš dati ću to tamo gdje si već bio.
Vidi se to iz ovog zapisnika
Bio sam uapšen, 1. XI u 6 sati poslje podne, Bio sam uapšen,
Bio sam uapšen, Bio sam uapšen

 

DRUGI STAVAK PARTITURE
(koloristička grafička partitura za mezzosopran, šahtofonističke glasove, grleni glas, preparirani klavir, vibrafon, zvučne mikrofonije)

Dina, Indoš, Tanja:
Na samokresu pronađenom prigodom uhićenja u posjedu Jakoba Schäffera preduzet je sudbeni očevid sa oružarskim vještacima, te su isti podali suglasno svoje mnijenje, da je taj samokres centralnog sistema, kalibra od 7 mm u kojima su obične olovne kuglje, te su u redu i uporabive za pucanje. Oružarski vještaci suglasno navode,da taj samokres gađa sigurno na maksimum od 10 koračaja, ako se naime mirno i dobro nišani i to uz otvoren kokot, u koliko ne bi bio streljac izvježban odapinjati samokres neposredno i zatvorenim kokotom. Sam samokres nosi od prilike na 50 koračaja daleko, ali onda pravac prelazi u krivulju, koja se može s velikom razlikom svršiti. konačno drže vještaci, da se na 10 koračaja s tim samokresom pogoditi ne mora,ali da se ipak pogoditi može. Samokres je naime tzv. Dutzendware, pa prema tome nije t.z.v Pratisionswaffe, jer su vijci cijevi primitivni. Čim je stoga manja udaljenost od nišana, tim je i veća sigurnost pogoditi cilj.Ako se dakle puca mirno i dobro na daljinu od 10 koračaja, može se pogoditi nišan. Sudbenim očevidom preduzetim na licu mjesta u vestibilu kraljevskog zemaljskog hrvatskog kazališta glede kretanja Jakoba Schäffera nakon svršetka predsatave TOSCE ustanovljeno jest, da se iskaz Dr. Janka Bedekovića objektivno podudara sa kazivanjem okrivljenog Jakoba Schäffera. Očevidom ustanovljeno je, da je Jakob Schäffer stojeć nakon svršene predstave na desnim istočnim izlaznim vratima mogao dobro vidjeti Njegovu Preuzvišenost Bana, kad je stupao u automobil,koji je stajao pred srednjim izlaznim vratima. Od mjesta, gdje je okrivljeni Jakob Schäffer u taj čas stajao, do sredine vratiju automobila imade 5 koračaja. Schäffer stajao je u čas,kad je iz desnog žepa hlača vadio samokres,kako se to razabire iz nacrta mjesta čina, postrance iza leđiju Njegove Preuzvišenosti tako, da ga Njegova Preuzvišenost opaziti nije mogla. Ustanovljeno je konačno očevidom, da kad bi Schäffer ostao bio na svom mjestu kod glavnih istočnih izlaznih vratiju u času, kad se je automobil kraj njega provezao, da bi udaljenost od njega pa do sredine automobila iznosila 3 koraka, odnosno ako bi Njegova Preuzvišenost sjedila u automobilu na strani prema unutarnjem izlazu kazališta, da bi taj razmak iznosio odbivši razmak ispružene ruke 1 korak.

SERENATA PER INTONARUMORI
Dina: tekst krugovi
Tanja (san s Đukom):
Elementi sna: uspinjem se Felbingerovim stubama. Prati me Đukina sjena u vezi s maramom od batista. Sjedi u fijakeru Đuka s malom Tamarom, fijaker se penje Dugom ulicom ispred Felbingerove kuće spram Kipnog trga polaganim kasom. Sjedim na malom zicu nasuprot Đuki. Uzimam veliku batistnu maramu, izvezenu peonijama u živim bojama i tom batistnom maramom prekrivam Đuku i malu Tamaru. Pod toplom batistnom maramom osjećam živo djevojačko tijelo, a Đuka sjedi mirno, ne kreće se. On je mrtav.
Leže naši na ovom ili na onom groblju, oni dolje su samo naši i osim nas oni nemaju nikoga tko bi o njima brinuo brigu. Jedan od njih koji me ne zaboravlja i koji mi se u posljednje vrijeme javlja, to je Đuka. I ove noći sjedio sam s njime u fijakeru, on se udobno smjestio s malom Tamarom.

IV. APSOLVENT FILOZOFIJE
Indoš (ladica):
Apsolventa filozofije tukli su po tabanima, vješali naglavce o zid, natrpavši usta krpama, nabivši vreću na glavu, gurajući puščanu cijev u usta grozili se da će ga odnijeti na Savu, baciti u rijeku, jednostavno staviti pod vlak, izbaciti kroz prozor, vješali ga između dvije stolice da visi o pušci, cijeli vrat i stopala  spalili cigaretama, izbili zube, zavezali ruke i noge, pričvršćena užetom spuštali s trećeg na prvi kat i opet natrag, zapovjednik straže Bošković ga u Bedekovićevoj sobi tako bacio o peć da se smatralo kako zbog udarca glavom mora umrijeti, pa je čak takva vijest puštena u novine.

Tanja (šivaća mašina):
Mironov je bio bolestan. Ležao je u krevetu sa visokom
temperaturom. Došao mu je u posjete drug Đuka i oni su
mnogo razgovarali o političkoj situaciji, isto tako o nemogućim
hapšenjima u SSSR, a isto tako o ratu u Španjolskoj,
mnogo su krivili o neuspjehu građanskog rata u Španjolskoj, SSSR.
U to vrijeme stanovali smo u hotelu Sojuznaja
na IV. ulici Tverskaja, danas Ulica Maksima Gorkog.
Drug Cvijić je otišao od nas oko 12 sati u noći.
Ja sam legla u krevet. Još se nisam ni dobro okrenula
kad najedanput čujem kucanje na vratima, pitam: Tko je?
Odgovor: Komandant. Ja se ustanem, otvorim vrata,
na vratima se pokažu dvojica u uniformi NKVD.

Indoš (ladica):
Apsolventa filozofije tukli su po tabanima, vješali naglavce o zid, natrpavši usta krpama, nabivši vreću na glavu, gurajući puščanu cijev u usta grozili se da će ga odnijeti na Savu, baciti u rijeku, jednostavno staviti pod vlak, izbaciti kroz prozor, vješali ga između dvije stolice da visi o pušci, cijeli vrat i stopala  spalili cigaretama, izbili zube, zavezali ruke i noge, pričvršćena užetom spuštali s trećeg na prvi kat i opet natrag, zapovjednik straže Bošković ga u Bedekovićevoj sobi tako bacio o peć da se smatralo kako zbog udarca glavom mora umrijeti, pa je čak takva vijest puštena u novine.

Tanja (šivaća mašina):
Odmah odu do Hercigonje i pokažu mu uhapšenicu. Rudolf
se morao dići i obući, a oni su naredili premetačinu, sve
njegove rukopise i knjige su spakovali i odnijeli, moje
stvari uopće nisu dirali. Jedan od njih je otišao da telefonira,
uskoro se vratio i rekao Hercigonji obucite se i idite
s nama. Rudolf se obukao i sa mnom se oprostio, na rastanku
mi je rekao: Drugarice, vjeruj mi da sam nevin, nisam nikada
radio protiv Partije, to mora biti pogreška, ja ću se skoro
vratiti. Sljedećeg dana obavijestila sam o hapšenju Đuku Cvijića.
On mi je  savjetovao da se obratim Dimitrovu.
Svi smo bili uvjereni da se radi o zabuni. Međutim,
uskoro je bio uhapšen i Đuka Cvijić. Ja sam Hercigonju
čekala da će se vratiti, mjeseci su prolazili,
Rudolf se nikada nije vratio, od tog vremena 23. kolovoza 1937.
su prošle 22 godine. Pet mjeseci kasnije bila sam ja uhapšena.

SERENATA PER INTONARUMORI
Tanja (san s Đukom):
Đuro Cvijić je genijalni skulptor, ispod njegove ruke izlaze divne skulpture u nizu, sve same veličanstvene glave bradatih rijeka: Dunava, Nila, Dona, Dnjepra, Save. Na svim ovim rijekama grme topovi. Đuka stilizira svoje crteže u dobru impresionističku plastiku. Sklapamo svoje umorne oči u mislima na Don i na Dnjepar. Teku ruske rijeke kroz naše sne.

Indoš (ladica):
Apsolventa filozofije tukli su po tabanima, vješali naglavce o zid, natrpavši usta krpama, nabivši vreću na glavu, gurajući puščanu cijev u usta grozili se da će ga odnijeti na Savu, baciti u rijeku, jednostavno staviti pod vlak, izbaciti kroz prozor, vješali ga između dvije stolice da visi o pušci, cijeli vrat i stopala  spalili cigaretama, izbili zube, zavezali ruke i noge, pričvršćena užetom spuštali s trećeg na prvi kat i opet natrag, zapovjednik straže Bošković ga u Bedekovićevoj sobi tako bacio o peć da se smatralo kako zbog udarca glavom mora umrijeti, pa je čak takva vijest puštena u novine.

 

TREĆI STAVAK PARTITURE
(koloristička grafička partitura za mezzosopran, šahtofonističke glasove, grleni glas, preparirani klavir, vibrafon, zvučne mikrofonije)

Dina, Indoš, Tanja:
Što se tiče lične krivnje okrivljenog Jakoba Schäffera to on, kako je jur spomenuto odlučno poriče, da je imao nakanu da izvede atentat na Njegovu Preuzvišenost Bana, te tvrdi, da je posve slučajno i ne znajući da će Ban u kazalištu posjetiti predstavu i slučajno ponio sa sobom samokres,jer je neposredno prije toga bio na šetnji u Tuškancu gdje je htio iz njega pucati. Međutim, ova obrana okrivljenog, a naročito njegova tvrdnja, da se je tek u posljednji čas odlučio, da posjeti predstavu TOSCA i to kad je u 1/4 7 sati uvečer, vraćajući se iz Tuškanca kod kavane Bauer opazio kazališnu cedulju, ne odgovara istini. Ustanovljeno je naime, iskazom njegove stanodavke Ane Müller, da se je Schäffer 20/5. t.g. poslije 5 sati po podne povratio iz škole kući, te da joj je, nakon što se je oprao oko 3/4 6 sati u večer priopćio, da danas ide u kazalište, pa ako ne dobije ulaznicu, da će si stvar pogledati iz vana, te se rano kući povratiti. Svečana predstava TOSCA započela je 20. svibnja o.g. u 1 /2 7 sati na večer, pa pošto Jakob Schäffer prema iskazu Ane Müller bio kod kuće još u 3/4 6 sati u večer, to je posve isključeno, da je on otišavši od kuće, uputio se u Tuškanac, jer je po svom vlastitom priznanju, već u 1/4 7 sati bio na blagajni kazališta. Prema tome ne može se uzeti ozbiljno ni njegova obrana, da je samokres uzeo sa sobom, jer je htio, da u Tuškancu puca, već nasuprot, da je samokres uzeo sa sobom baš u svrhu izvedenja naumljenog atentata. Ako se uz ove nedvojbeno ustanovljene okolnosti još uvaži, da si je Jakob Schäffer neposredno prije samog čina nabavio samokres premda se je nalazio u momentanoj novčanoj neprilici, nadalje da si je nabavio kutiju od 25 naboja, a sredstva za nabavu istih, da si je namaknuo prodajom jedne učevne knjige, a zatim, da se je neposredno prije samog čina vježbao u pucanju u nišan iz udaljenosti od 5-7 koračaja, te konačno, da je na predstavu TOSCA sa sobom ponio oštro nabijeni samokres sa 6 naboja, te da je nakon svršene predstave opetovano nastojao da u vestibilu dođe u neposrednu blizinu Njegove Preuzvišenosti, a kad mu to uspjelo nije, da se je postavio na 5 koračaja, vukao iz žepa hlača oštro nabijeni saokres, zaporac kojeg je bio otvoren, to ima dovoljno razloga sumnje, da je kanio da u čas, kad će Njegova Preuzvišenost ulaziti u svoj automobil, iznenada ispaliti na nj - koji je bio prema njemu leđima okrenut - hitac u nakani, da ga usmrti.

 
V. LA PIOGGIA

Indoš, Tanja (bačva i opruge):
Van sa listinom konfidenata!
Tražimo svrgnuće i istragu protiv Lepoglavskog vampira i svih njem sličnih, jer njih je mnogo!
Viču, protestiraju živi i mrtvi.
JUKIĆ, DOJČIĆ, HERCIGONJA, SCHÄFFER, CVIJIĆ, HORVATIN, ŠARINIĆ, CESAREC (ZORA, MILICA, ALICA, SANDA, ROZA, BARICA)
sa zagrobnim protestom:
PRINCIP, ČABRINOVIĆ, ČUBRILOVIĆ, ŽERAJIĆ, NJEGUŠ, ENDLICHER
i čitave legije živih i mrtvih žrtvi svih Lepoglavskih vampira.

Dina (Hercigonja + Tosca):

Protivnica sam svega što čovjeku prijeći slobodan i ugodan život
Ili lijep i slobodan život, kakav nam je priroda dala ili rat do smrti
Ubijati se neću, rađe se borim
Izim toga, moji estetski živci ne mogu podnašati ropstvo drugih
A robovi su svi
I seljaci i trgovci i građani i činovnici i upravnici i ministri
I što ide više gore, sve su veći robovi
Robovi robova
Ja trgam ove lance i protestiram i grizem
Rušiti, rušiti
Sve rušiti

grafička koloristička partitura- graphic coloristic score

Galerija
GALLERY