Staša Aras, Zadarski list

Eksperimentalno performersko instalacijska zadnja večer 16. Zadra snova.
Damir Bartol Indoš i Tanja Vrvilo ­ Kriegspiel.

Tko je slučajno navratio u crkvu sv. Dominika na glazbenu predstavu mogao se malo iznenaditi jer predstava je proizvod ekstremnog muzičkog kazališta, dodala bih eksperimentalnog. Naprave kojima se izvođači koriste u svojoj igri sastavljene od željeznih instalacija, nekih uređaja što proizvode zvukove, nasnimljenih i produciranih , teško je uči u trag izvoru tih zvukova, ali svakako su fascinantno izvedeni. Posebno je privlačna prirodnost i opuštenost kojom umjetnici prolaze kroz nastup i koristeći se tom hrpom neobičnih naprava stvaraju efekte nekih futurističkih vizura događaja rata, ali ne futurističkog rata nego onog, da ne kažem, pravog, starog. Ja sam imala dojam da njih dvoje stvaraju u nekom ne baš simpatičnom laboratoriju s obzirom na to što je produkt njihova stvaralačkog impulsa. Malo zaigrani stvaraoci čiji produkti trčkaraju po bojnom polju. Luda apstrakcija fenomena poznatog pod imenom rat, koji je samo plod dobre strategije kao svaka dobra igra. Damira Bartola Indoša smo gledali redovito na festivalu, najprije s Kuglom glumište, a onda u nizu vlastitih komada koje je radio u suradnji opet s raznim umjetnicima, ali Šahtofon je divljenja vrijedan instrument, naprava, čudo koje proizvodi vibracije i glazbu i katapultira nas trenutno van domašaja letargije i apatije. Jedan od Šahtofona, a sinoć smo vidjeli dva, postao je dio stalnog postava Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Damir Bartol Indoš je zanimljiv, uzbudljiv i do te mjere neodvojiv od svoje žive instalacijske umjetnosti da me uvijek ostavi bez daha s osmjehom na licu. I uvijek se pitam što sad to radi i kad pomislim da unaprijed mogu pretpostaviti on se pojavi autentičan i opušteno pokaže neko novo čudo.